Na Gradski vrt Dragutin Kerže prvi je put došao s pokojnim ocem. Bila je to prva utakmica nakon preseljenja s igrališta Kraj Drave u novi dio grada na kojem su tada još uvijek bila polja i oranice.

Tada 11-godišnji Drago počeo si je stvarati svoje nove idole zbog kojih je i sam ljeti iz Ilirskog naselja odlazio igrati nogomet na popularnu Pampiku, ili Pampas, nedaleko od mjesta gdje je niknuo najljepši i najmoderniji stadion u Hrvatskoj, čije otvorenje s nestrpljenjem čekamo.

Prije toga moramo zatvoriti vrata Gradskog vrta. Ne i zaključati. Dolazit će ovaj dugogodišnji sportski novinar i urednik Glasa Slavonije te autor knjige o NK-u Osijek "Naprijed naši bijelo-plavi" i na utakmice ŽNK Osijek, čiji je također bio dugogodišnji kroničar. Do preseljenja na Pampas s nostalgijom se prisjećamo ljudi i događaja koji su obilježili život u Gradskom vrtu.

- Kada se tadašnji Proleter s igrališta kraj Drave preselio u Gradski vrt, moram priznati da taj trenutak tada, kao dijete, nisam baš shvaćao kao nešto tako veliko. Sloboda je tada slavila s 5:1, četiri gola zabio nam je Radić, a prvi pogodak za osječku momčad na novom igralištu postigao je Andrija Vekić, poslije trener i osnivač poznate nogometne škole.

Od svih osječkih igrača, kaže, najviše je kao mladić volio Josipa Gutzmirtla. Najviše ga je oduševila generacija tada već bijelo-plavih koji su 1977. godine, pod vodstvom Mateja Kasača i Andrije Vekića, ušli u Prvu jugoslavensku ligu.

- Na promociji ulaska u Prvu ligu pjevao je Kićo Slabinac i Slavonski bećari. Toliki je tada bio ushit u gradu i toliko se ljudi nakrcalo na tu posljednju utakmicu u Drugoj ligi ‘Zapad‘ da je tadašnji predsjednik Željko Huber naredio da se krene u obnovu stadiona. Dotadašnji je izgledao kao potkova. I za manje od tri mjeseca (kažu za 69 dana) dobili smo novi stadion, koji još ni tada nije bio završen, nego se postupno nastavio graditi.

Ističe još dva događaja koja su dala "vizuru" današnjeg Gradskog vrta.

- Izgradnja i otvorenje velike tribine 4. travnja 1982. godine protiv Dinama. Velika tribina nije imala uporabnu dozvolu. Navijači su prodrli i srušili drvene skele. Ja sam tada već bio u novinarskoj loži, ali moram priznati da sam strahovao jer su iznad mene na velikoj tribini bili sin Alan s mojim bratom Viktorom. To se sve treslo. Drugi događaj svakako bih naveo onaj 1998. godine kada su konačno zasvijetlili i reflektori.

Veseli se Drago selidbi na Pampas. Upravo zbog nostalgičnih razloga jednoga "Ilirca" odraslog nedaleko od novog stadiona.

- Dolazak na Pampas smatram povratkom ishodištu nogometa, gdje se nekada igrao, volimo reći, ‘bosanski‘ nogomet jer su svi bili bosi. Cijelo ljeto se igralo na Pampiki, dolazili su i igrači tadašnjeg Proletera.

Volio bi Drago posebno ugostiti jednu momčad na novom stadionu.

- Sjećaš se kako su nas ovi iz PSV-a omalovažavali kad su dolazili. Nazivali Gradski vrt zatvorskom kaznionicom i podrumom Europe. E, sad bih volio da nas se u Europi ponovo ‘spari‘ s PSV-om i da ih ugostimo na novom stadionu.