Dubravko Mataković se od 1984., kad je diplomirao na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, profesionalno bavi crtanjem, najviše stripom, iako mu nisu strane ni ilustracije. Od 2017. predavač je na Diplomskom studiju Ilustracije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, ali živi u Vinkovcima.

Nakon mnoštva objavljenih knjiga, albuma, ilustracija, plakata najavljuje novu knjigu, knjižurinu, kako kaže, Bibliju stripa. Zavirili smo na naslovnicu, koja će sigurno zaintrigirati Matakovićeve fanove, a fascinirati i sve ostale kada vide prvu i posljednju stranicu ispunjenu bezbrojnim likovima Matakovićevih stripova za koju ni sati pažljivog promatranja neće biti dovoljni. Samo te dvije rasklopljene stranice velikog formata same su po sebi umjetničko djelo!

Predstavi nam svoje najnovije izdanje.

- Riječ je o strip-monografiji. Nekako su se dovukle godine u kojima je red da imaš monografiju. Radio sam puno toga, ali nisam vodio brigu o tome koliko sam slika, plakata, ilustracija i koječega drugoga napravio, nemam nikakvu arhivu ni evidenciju. Međutim, stripovi koji su obilježili moj rad su na okupu, nedostaje samo mali dio koji je nestao po bespućima uredništava u vrijeme kada fotokopirni strojevi nisu bili lako dostupni, a neki su drsko otuđeni. Prije nekih šest, sedam godina naš književnik Miro Gavran pitao me je imam li monografiju. Nikada o tome nisam razmišljao, pa sam mu odgovorio: "Što će mi monografija?" Monografija se shvaća kao neki zaključak, točka na i, kada je umjetnik završio sa svojim djelovanjem. A Gavran je rekao samo: "Ne, ne, moraš imati monografiju..."

Poslije opet o tome nisam razmišljao, ali onda je na tu ideju došao Hrvoje Duvnjak, slikar iz Đakova s kojim radim na Umjetničkoj akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, koji je inače i inicirao moj dolazak na Akademiju. U startu, u nebrojenim razgovorima odlučili smo da u knjizi budu samo stripovi, nikakvi plakati i ostalo. I njegova je zasluga što je nastala knjiga, nikada to sam ne bih uspio niti bih imao volje za silan posao i petljanciju koja stoji iza toga.

Koliko ti je vremena trebalo?

- Sve skupa trajalo je oko dvije godine, za samu realizaciju, konkretan rad nakon silnih razgovora trebalo je godinu dana. Trebalo je pregledati hrpetine stripova i skica, odabrati, napraviti koncepciju. Duvnjak je radio i dizajn i prijelom knjige, kontaktirao ljude koji su uključeni u rad, vodio brigu o financiranju, izdavaču, tiskari. Bilo mu je najjednostavnije da izdavač bude iz Đakova, a riječ je o Gradskoj knjižnici i čitaonici Đakovo, čija su ravnateljica i djelatnici objeručke prihvatili ideju i brinuli se o natječajima. Suizdavač je Akademija u Osijeku. Osim omota knjige, koji je crtež s masovnom scenom svih mojih likova i bez naslova, Duvnjak me je natjerao da za svako poglavlje napravim i uvodnu ilustraciju, nekih devet komada. Dok smo to radili, paralelno su tekstove pisali književnici Paula i Goran Rem, povjesničarka umjetnosti Marta Banić (koja je svojevremeno radila diplomski rad o mojim stripovima, pa mi je nekako bila logičan odabir), Boris Beck i Leo Rafolt, koji je ujedno i urednik izdanja. Oni su odabrani jer dugo prate moj rad i izvrsno ga poznaju. Duvnjaku je bilo teško izbacivati pojedine stripove, pa je broj stranica narastao na više od osam stotina. Na kraju je ipak morao reducirati i izbacio nekih dvije stotine, tako da je to sada još uvijek knjižurina od preko šest stotina stranica.

Je li to ono što si počeo raditi prije dvije godine za pandemije, izolacije i nenormalnog?

- Vjerojatno misliš na "Zgode i nezgode Ante Pavelića". Taj strip započeo sam prije više od pet godina i usputno mi je zadovoljstvo, a radim ga, što bi se reklo, više iz hobija. Po prvotnom scenariju trebao je imati oko 150 stranica, što sam odavna dosegao, ali stalno sam nešto proširivao, dolazile su nove ideje, pa sam dodavao poglavlja. Po ovome što imam sada, čini se da će biti više od 300 tabli. Rad na monografiji me je zaustavio, tako da na ovome stripu nisam radio godinu dana. A kao što sam rekao, uz mnoge druge obveze uspijem ga raditi usputno, kada nemam drugih angažmana. Nije zgorega još jednom pojasniti, jer bilo je mnogo napada na mene zbog naslova stripa, ovo nema veze s onim Antom, riječ je o neznanstvenofantastičnoj parodiji na sve.

Što tvoji brojni obožavatelji mogu pronaći u tvojoj novoj, pravoj knjižurini?

- Željeli smo izbjeći uobičajeni kronološki slijed, pa smo knjigu podijelili po likovima, od Malog Ivice, preko Protmana pa redom. Međutim, opet je ispalo nekako kronološki. Zastupljene su cijele epizode pojedinih likova, neke su široj publici manje poznate. Tu su i suradnja s Krešimirom Zimonićem, Zlatka i Ivica, te zanimljivi strip-intervju koji je Darko Macan radio sa mnom. Tekstovi u knjizi nisu uobičajeni eseji, već su određeni raznim pojmovima, kao npr. groteska, politika, nekorektnost, humor itd. Ne smijem zaboraviti ni kolegu s Akademije, vrsnog snimatelja Vjerana Hrpku koji je napravio fotoportret, a tu je i meni jako draga, ne samo kao uspomena nego i kao izvrsna i neobična, fotografija našeg Zvonimira Tanockog s početka 1992. Profesor Duvnjak, koji je na Akademiji bio mentor mojoj kćeri Diani, naručio je od nje i dvije ilustracije vezane uz dječji strip "Super Di". Na kraju knjige su uobičajena stripografija, podulji sterilni, nepotpuni popis stripova koje sam objavio i minimalizirana biografija, bez suvišnih detalja. Knjiga treba izaći iz tiska krajem studenoga ove godine.

Što i kada možemo očekivati još što novoga iz tvoga ateljea (ne samo strip)?

- Radim konstantno, kako što naiđe. Uskoro treba izaći LP ploča, dakle vinil, "Brod budala" Ramba Amadeusa, s kojim sam već surađivao na njegovu spotu i jako mi laska što sam uopće upoznao takvu veličinu i legendu. Radio sam mu crteže za omot ploče. Trebao bih započeti rad na slikovnici našeg Branka Radmana, zvanog Satir Josa. Riječ je o svojevrsnoj etnoslikovnici "Didak Roka" koja će imati četiri dijela u luksuznoj kutiji. Imam i neku ponudu jedne poznate domaće tvrtke za vlastitu adventure videoigricu s mojim likovima i vlastitim scenarijem, ali nismo još ozbiljnije ušli u pregovore jer mi je teško sve stići.

Vidiš li među mladim strip-autorima nekoga tko se ističe?

- Ima ih izvrsnih, svakako, ali teško je o tome govoriti, a nekoga slučajno zaboraviti. Zapravo, posljednjih godina ih se pojavila hrpetina i izvrsni su.

Ima li među tvojim studentima nadarenih stripaša?

- Ima, naravno. Do sada ih je na stripu diplomiralo četvero, još troje treba ove jeseni. Nije im jednostavno jer sam postavio visoke kriterije, trebaju napraviti strip-album od sedamdesetak stranica, što je i za profesionalce velik izazov. Tko će od njih dalje nastaviti sa stripom teško je reći, sve ovisi o tome kamo će ih put odvesti i kako će se snaći na tržištu.

Kako mladi uopće danas reagiraju na stip, ima li zanimanja za strip u današnje vrijeme?

- Svakako da ima zanimanja, ali uza sve ono što nam se danas nudi, strip je postao određena vrsta ekskluzive. Pri tome ne mislim na ova opskurna izdanja koja možete kupiti na kioscima. Ozbiljni stripovi su danas i ozbiljno opremljeni, a, što je najvažnije, ako ih ne možete kupiti, dostupni su u knjižnicama koje imaju posebne odjele s najvažnijim, ako ne i svim objavljenim stripovima i mnogi se baš time ponose. U vinkovačkoj Gradskoj knjižnici prošle je godine trebao biti skup knjižničara Hrvatske pod nazivom “Strip u knjižnicama”, ali je, nažalost, zbog lockdowna održan online. A zanima li mlade strip, to treba pitati njih...