BELI MANASTIR

U ovom trenutku na području Baranje, na kojem ingerenciju ima Centar za socijalnu skrb Beli Manastir, 800-tinjak je obitelji koje koriste pravo na zajamčenu minimalnu naknadu (ZMN), drugim riječima - socijalnu pomoć.

‘‘U spomenutih je 800-tinjak obitelji 1520 korisnika‘‘, kaže Marija Pavluković, v. d. ravnatelja belomanastirskog Centra, naglašavajući kako je od ukupnog broja članova obitelji korisnika zajamčene minimalne naknade njih 950 radno sposobno. Korisnicima pod nadležnošću belomanastirskog Centra mjesečno se iz državnog proračuna izdvaja nešto više od milijun kuna za isplatu ‘‘socijalke‘‘. Iznos, doduše, varira, a u listopadu će im biti isplaćeno 1.050.306 kuna. Tome treba dodati i daljnjih, više od milijun kuna mjesečno, za različite druge kategorije novčanih naknada, poput isplate doplatka za pomoć i njegu (500-tinjak korisnika), isplate osobne invalidnine (300-tinjak korisnika) i slično. Iz državnog se proračuna korisnicima ZMN-a, između ostalog, subvencioniraju i računi za električnu energiju, a svaka jedinica lokalne samouprave pomaže im, sukladno svom socijalnom programu, na razne druge načine. Maksimalni iznos ZMN-a za višečlane obitelji nešto je veći od 7000 kuna, ali riječ je o obiteljima s devet i više članova, kakvih u Baranji nema baš mnogo. Najviše novca isplaćuje se samcima nesposobnima za rad, po 1300 kuna. U Baranji je trenutačno približno 500 samaca korisnika socijalne pomoći. Ona se isplaćuje i za 138 dvočlanih obitelji, 47 tročlanih, 55 četveročlanih… Pavluković kaže da je teško precizno reći koliko prosječna, četveročlana obitelj, mjesečno dobije od ZMN-a budući da je niz čimbenika koji utječu na iznos pomoći. Tvrdi kako, unatoč raznim pričama, nije riječ o iznosima koji omogućavaju lagodan život.

- Prema mom mišljenju, najveći je problem nedostatak udomiteljskih obitelji - kaže, podsjećajući kako su potrebe za udomljavanjem velike, a udomiteljskih je obitelji malo. Za razliku od prije nekoliko godina, kada je Baranja bila među vodećim područjima u Republici Hrvatskoj po broju udomiteljskih obitelji, sada ih je 70-ak. Od toga se nešto manje od pola odnosi na obitelji u kojima je smješteno 60 djece. U ostalima je smješteno 80 starijih osoba. Nadalje, treba istaknuti kako se broj korisnika socijalne pomoći iz godine u godinu smanjuje. No nije to odraz poboljšanja životnih uvjeta - u Centru su mišljenja kako su posrijedi ponajprije iseljavanje i nerazmjer broja rođenih i umrlih. Ivica Getto