Europljani su zabrinuti zbog ekološkog otiska hrane koju konzumiraju i očekuju detaljne informacije o održivosti proizvoda. Kako bi im to bilo omogućeno, potrebno je uvesti ekooznake kako bi lakše donosili odluke pri kupnji.

One označavaju proizvode i usluge koje poštuju visoke standarde zaštite okoliša i važan su instrument u promicanju politike održive proizvodnje i potrošnje. "Možemo reći da danas postoji ‘džungla‘ oznaka, u Europskoj uniji ih ima oko 200", navodi Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu koja se bavi pitanjima vezanima uz hranu. Velik dio tih oznaka nije dobio zeleno svjetlo nadležne institucije koja bi potvrdila proizvodnju pod određenim pravilima. Trenutačna nedovoljna regulacija proizvođačima daje mogućnost da osmisle oznaku koja može stvoriti dojam da je riječ o proizvodu izrađenom na neki, ciljanoj skupini, prihvatljiv način. Međutim, često je riječ o ‘greenwashingu‘. Pojam se proširio iz građevinskog sektora, gdje se koristi ‘whitewashing‘; bojenjem u bijelo prikrivaju se nedostaci građevine.

Danas je na snazi princip presumpcije nevinosti, koji štiti proizvođača. "Kupac treba dokazati da proizvođač nije rekao istinu. Pravilno bi bilo da je proizvođač dužan dokazati da njegova oznaka zaslužuje biti na tom proizvodu zbog kvaliteta koje deklarira", ističe.

Od rujna se u Europskoj uniji i Ujedinjenom Kraljevstvu provodi pilot-projekt vezan uz ocjenu utjecaja proizvoda na okoliš. Na temelju rezultata od sljedeće godine bi se trebao uspostaviti optimalan sustav označavanja. No, može se dogoditi da će biti obvezne i druge oznake, primjerice o hranjivosti te ona za ambalažu - kako je i od čega proizvedena.

"Postoji opasnost da cijelu prednju stranu prekrivaju razne oznake. Stoga treba osigurati da kupac na brz i jednostavan način dobije što potpuniju informaciju", kazuje Borzan. Još nije definirano što će ekooznake obuhvaćati. Puno parametara dolazi u obzir pa, prije stavljanja proizvoda na police, treba raščlaniti svaki segment. Primjerice, nešto se može proizvesti uz poštovanje svih ekoloških standarda, a transportirati s jednog dijela svijeta na drugi na način koji izuzetno zagađuje.

Svi proizvodi u sebi sadrže klimatske troškove. Prehrambeni sustavi odgovorni su za otprilike trećinu globalnih emisija stakleničkih plinova. Većina se odnosi na korištenje zemljišta, kao što je krčenje šuma, te proizvodnju na farmama. Osim emisija ekološki utjecaji suvremene poljoprivrede također uključuju njezin vodeni otisak, eutrofikaciju vode, degradaciju tla i gubitak biološke raznolikosti.

Ekooznake su važan instrument u promicanju politike održive proizvodnje i potrošnje. Osim smanjenja negativnog učinka na okoliš, zdravlje, klimu i prirodna dobra, cilj je poticati društveno odgovorno poslovanje i održive stilove života. Kao što potrošačima mogu signalizirati izbor ekološki prihvatljive hrane, proizvođačima mogu biti poticaj za održivu poljoprivredu, ponovno promišljanje lanaca opskrbe i preformuliranje proizvoda. H