Alan Turkalj i supruga mu Danijela Vekić u Čačincima, gdje i žive, imaju obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG). Uzgajaju ekološki lješnjak. Alanova priča počela je 2006. godine, kada je posadio prva četiri hektara. Država mu je dala potporu od 22.700 kuna po hektaru i startao je. Neki su ga tada čudno gledali, jer čemu kretati s lješnjacima, govorili su mu, kada div, tvrtka PP Orahovica, ima lješnjaka na stotine hektara. No, Alan je bio strpljiv i danas ima sedam hektara lješnjaka, od kojih tri natapa "solarnim navodnjavanjem", a navodnjavat će i preostala četiri. Trenutačno ima tri zaposlenika, uz sebe i suprugu Danijelu tu je još i jedan djelatnik. U budućnosti želi zaštitne mreže. Ima i rasadnik te kaže kako se na hektar može uzgojiti do 1300 kilograma lješnjaka te tvrdi kako lješnjaku najviše smeta vjetar, zbog kojega plodovi otpadaju kada ne treba, a ni kiša, jer mogu povući vlagu. U ovih 15 godina nasadi su samo jednom stradali zbog mraza. Alan je danas i kandidat Virovitičko-podravske županije za nagradu "Zlata vrijedan", svojevrsni hrvatski "agrooscar".

– Zadnjih šest godina ekološki proizvodimo lješnjake. Sve ih prodamo, najvećim dijelom na kućnom pragu, preko društvenih mreža. Kupci nam vjeruju, kažu da je kvaliteta iznimna, pa mi do lipnja prodamo i zadnje rezerve. Zahvalni smo europskim fondovima, koristili smo mjeru 6.3.1, a prošli smo i na podmjeru 6.2.1. Zahvalni smo Poduzetničkom inkubatoru Virovitičko-podravske županije koji nam je pomogao u prijavi, a da nije bilo EU sredstava, puno opreme i mehanizacije koju smo nabavili, to ne bismo mogli – kaže Alan koji brine o lješnjacima, a supruga Danijela je "alfa i omega" za čišćenje i pakiranje.

U ovom se OPG-u uvijek jasno zna tko što radi kako bi se ostvario prinos od tri do pet kilograma po stablu. Radi se uglavnom o istarskom duguljastom i rimskom lješnjaku koji najbolje uspijevaju u ovom podneblju. Očekuje da će i ova godina biti plodna, jer lješnjak je već popunio ljusku, a početkom rujna počet će berba, i tada ne staju dok ne završe. Nemaju u tom razdoblju ni "svetka ni petka", jer lješnjak se mora pokupiti prije kiše.

– Ljeti smo među lješnjacima već od 6 do 10 sati, te poslijepodne. Ima tu mnogo posla, ali ako se taj posao voli, ništa nije teško. Mi volimo svoje lješnjake i čistimo ih kada treba, odnosno lješnjaci čekaju kupca u ljusci i tek se čiste kad je potrebno kako bi ostali kvalitetniji što duže. No, na ovom osebujnom imanju i OPG-u nije sve u lješnjacima, naime posadili su u Čačincima još jedno, za ovo podneblje neubobičajeno voće. Alan kaže kako je odluka pala posaditi kivi i naglašava kako je uspješno prezimio. Zanimljivo je i to što je s lješnjacima krenuo od nule prije 15 godina i uspio, pa tko zna, možda jednog dana postane prepoznatljivi Slavonac s najvećim uzgojem kivija, jer poznavajući Alana i njegovu upornost i radišnost, to bi se moglo i dogoditi. V. Grgurić