Pandemija koronavirusa kao sveprisutna tema nije mogla zaobići ni ovogodišnji ZagrebDox, na kojem se prikazuju filmovi koji se njome bave iz različitih perspektiva, od osobnih do globalnih, a među njima su i oni mladih hrvatskih autora. Hrvatski kontekst u propitivanju pandemije nadopunjava i potres koji bi i sam po sebi bio dovoljan kao filmska tema, a osobito u trenutku kada su građani bili prisiljeni birati između uputa da ‘ostanu doma‘, ili iziđu iz kuća i stanova zbog potresa.

Marko Bičanić u filmu "Još malo do Nove godine" dokumentira posljednje dane prošle godine, obilježene potresom katastrofalnih razmjera, i to iz perspektive dvojice dječaka. Unatoč epidemiji 13-godišnji Mateo uživa na zimskim praznicima u igri s prijateljima i bacajući petarde čekajući Novu godinu, no nekoliko dana prije samog dočeka idilu prekida razoran potres koji pogađa susjednu županiju.

Sara Alavanić u svom filmskom dnevniku "Jel‘ ti frka kad ti priđem", prikazuje kako je izgledala njezina prva samoizolacija koja nije samoinicijativna, i zaključuje kako je samo jedna apokalipsa bila potrebna njezinoj obitelji da se zbliže.

Filmom redateljice Bele Bračko-Milešević "Bog na kotačima", gledatelji će imati priliku vidjeti kako izgleda obred svete mise u Završju Netretićkom u doba ograničenja koje je nametnula situacija s pandemijom.

Ti kratkometražni hrvatski filmovi na ZagrebDoxu, uz niz drugih domaćih naslova, imaju svjetsku premijeru.

Pandemija je bila u fokusu i inozemnih, već afirmiranih redatelja, pa proslavljeni kineski umjetnik i politički aktivist Ai Weiwei u filmu "Coronation" donosi amaterske snimke koje su potajno snimili obični građani, gdje je prikazana stvarnost života u zatvorenom gradu Wuhanu, njegove prazne ulice i strogo čuvane zdravstvene ustanove. Film propituje je li tijekom pandemije važnije očuvati osobnu slobodu pojedinaca, ili zdravlje cijelog društva. Dok je u prvom valu bilo važno sačuvati fizičko zdravlje, osigurati dovoljne količine maski, rukavica, dezinfekcijskih sredstava, u drugome su na red došla pitanja o posljedicama ‘lockdowna‘ na psihu, osobito kod mladih.

Upravo njima bavi se Charlotte Ballet-Baz u svom filmu "Tinejdžerske priče iz karantene", kroz priču o Evi, Julienu, Grégoryju, Nawellu i Eve, svim starijim srednjoškolcima u Lycée Viollet-le-Duc, u predgrađu Pariza. Film je počeo kao videodnevnik, a završio kao intimni portret adolescencije u pandemijom obilježenoj 2020., u Francuskoj.

"U karanteni s klinkom" film je španjolskog redatelja Pola Mallafrea u kojem s partnericom otkriva kako im je bilo tijekom petnaest dana provedenih u izolaciji, s četverogodišnjom kćeri.

Sa ZagrebDoxa opisuju ga kao "iskrenu i urnebesnu priču o usponima i padovima u obiteljskom zatočeništvu koja ne prešućuje ni zamor, dnevne rutine, mirenje, prepreke, dosadu i ovisnost o društvenim mrežama". H