Meggle svojim odlaskom iz Osijeka u zemlje našeg okruženja, izvan granica Europske unije, neće odnijeti zgradu. Glavne kritike nakon donošenja, tj. objave odluke o “restrukturiranju poslovanja u Hrvatskoj i gašenju proizvodnje u Osijeku, a to je zbog dugogodišnjih poslovnih izazova i niza kriza koje su imale negativan utjecaj na poslovanje, od krize aflatoksina, preko krize Agrokora, do najnovije koronakrize”, dolaze prema Meggleu na račun toga što nisu puno ranije upozorili bar lokalne vlasti zajednice u kojoj posluju. Posebno ako je bilo problema koji su se mogli i trebali riješiti.

Sada na površinu isplivavaju nepoznati detalji odnosa Grada Osijeka s tvrtkom Meggle zbog činjenice da je tvornica od svog preuzimanja IPK-a MIA i početka rada u Osijeku direktno u Dravu ispuštala štetne otpadne vode. Naime, osječki Vodovod je, prema pisanju nekih medija, više puta upozoravao Meggle da nemaju pročišćivače otpadnih voda, odnosno da su dužni izgraditi pogon za zbrinjavanje otpadnih voda i atest bez kojih tvornica neće moći raditi. U Meggleu, pak, kažu kako prema projektu koji su izradili 2015. godine u suradnji s Gradom Osijekom, preduvjet za realizaciju projekta otpadnih voda je gradnja gradskog pročišćivača za prihvat tehnoloških voda iz tvornice. Nažalost, gradski pročišćivač još uvijek nije u funkciji, rekli su iz Megglea.

Kako bi provjerili istinitost tih tvrdnji te vidjeli zbog čega nije došlo do dogovora, čelnicima Grada Osijeka još u subotu uputili smo upit na koji do nedjelje kasno poslijepodne odgovor nismo dobili.

Isti mediji tvrde da je Meggle prije šest godina počeo graditi tvornice u Kragujevcu i Bihaću jer Srbija i BiH nisu članice Europske unije te i ne moraju udovoljavati strogim standardima očuvanja okoliša. Kada su preuzeli IPK MIA, znali su da će im od 2020. godine trebati pogon za zbrinjavanje otpadnih voda i atest bez kojega tvornica neće moći raditi. Također se navodi da je Meggle dao izraditi elaborat zaštite okoliša za izgradnju uređaja za predtretman tehnoloških otpadnih voda, no kada su doznali koliko to košta, odustali su od njega. Spominju se i golema količina uskladištenog amonijaka, otrovnog i zabranjenog u industriji, koji se nalazi u podrumu tvornice. Upućeni tvrde da su ga u Meggleu morali adekvatno riješiti, no zbog velikih troškova, ni za to nije izrađena strategija. T.Prusina