Slatina je danas jedan od onih slavonskih gradova koji nemaju ni jedan hotel. Tijekom 20. stoljeća, međutim, u gradu su postojala tri hotela koji su organizirali zabave i plesne večeri, pa su bili omiljena mjesta izlaska Slatinčana. Na te zgrade podsjećaju gradska Turistička zajednica i Zavičajni muzej u Slatinskom vremeplovu.

Kao objekti koji su se isticali svojom veličinom u odnosu na ostale zgrade, hoteli su i svojevrsno zrcalo arhitekture vremena u kojem su sagrađeni. Jedan je bio nedaleko od željezničkog kolodvora, drugi u današnjem Hrvatskom domu, a treći na početku Ulice Vladimira Nazora.

Hotel kod željezničkog kolodvora podignut je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, što se može zaključiti uvidom u katastarske karte i prve fotografije Slatine koje posjeduje Zavičajni muzej. Riječ je o jednokatnici jednostavne vanjštine, sagrađene od fasadne cigle, koja se isprva zvala Svratište k pivovari - Hotel zur Brauerei. Na staroj fotografiji toga hotela netko je nezgrapnim rukopisom napisao: Ovđe oko nas sve tužno u Oseku ima mnogo ranjenika i mi očekujemo ovih dana ćedu stići u Slatinu.

Nije poznato tko je to napisao, a ni komu je poruka namijenjena, ali taj mali zapis mnogo govori o stanju u Slavoniji 1915., kad je napisan. Hotel je kasnije promijenio naziv u Kolodvorsko prenoćište, a poslije 2. svjetskog rata u toj zgradi je Dom zdravlja. Tijekom godina zgrada je postala neuvjetna za tu namjenu, pa je sagrađen novi Dom zdravlja, a zgrada je iseljena i prepuštena zubu vremena. Ove godine rekonstruirana je i obnovljena, i danas je u njoj suvremeni Poduzetnički inkubator.

Slatina je godine 1808. proglašena trgovištem, čime je dobila pravo održavanja sajmova u određene dane u godini, a to je pridonijelo daljnjem razvoju mjesta. Među prizemnicama u drugoj polovini 19. stoljeća pojavljuje se veća jednokatnica u današnjoj Ulici braće Radić. Na razglednici s početka 20. stoljeća stoji natpis Hotel Böhm, koji kasnije mijenja ime u Hotel Frank. Nakon 2. svjetskog rata uloga hotela prestaje, a po završetku Domovinskog rata zgrada postaje Hrvatski dom, u kojem se nalazi Glazbena škola Milka Kelemena, kao i niz udruga. Najaktivnija među njima bila je Udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, koja je tu imala sjedište nepuna dva desetljeća.

Najdulje je opstao hotel Stjepana Šandla, u današnjoj Ulici Vladimira Nazora, sagrađen na prijelazu 19. u 20. stoljeće, koji je imao atraktivnu otvorenu terasu i oveću dvoranu. Nakon 2. svj. rata mijenja ime i postaje Hotel Podravina, a prestao je raditi i porušen je nekoliko godina poslije završetka Domovinskog rata. Na njegovu mjestu sagrađen je novi stambeno-poslovni objekt. P. Žarković