I dok su brojni poslovi i profesije u cijeloj Europi ostale "zaleđene" zbog pandemije koronavirusa, vozači kamiona ubacili su u petu brzinu. U nenormalnim uvjetima, u svojevrsnoj non-stop izolaciji, nemali broj hrvatskih vozača u nešto više od mjesec dana prevalili su nekoliko desetaka tisuća kilometara. Transport u ovim uvjetima jednostavno ne može, i ne smije stati, pa tako ni najudaljeniji krajevi Europe, ali i svijeta, nisu nedostižni.

Dugoselska tvrtka Velebit Promet tako nije nije ni jedan dan prestala sa svojim vožnjama. Uz uobičajen prijevoz klasičnog tereta, tvrtka se bavi i prijevozom teških i izvangabaritnih tereta u domaćem i međunarodnom prometu. Dvojica su iskusnih vozača 20. travnja krenuli, svaki sa svojim 60 tona teškim električnim generatorom, put Švedske i Irske. Generator je bio smješten na posebnoj prikolici - labudici, koja može podnijeti ovako zahtjevan teret, a kamioni su zbog toga morali biti propisno označeni. Za put u Irsku, u blizini grada Corka, bio je zadužen Marinko Vidaček, kojemu je za istovar u mjestašcu Halwfay trebalo gotovo sedam dana. Nakon izlaska iz Hrvatske putovanje se nastavilo preko Austrije i Njemačke do Francuske. Tamo se u koloni čekalo u luci Roscoff na trajekt, a potom se Marinko konačno dokopao irskog tla. Nakon kraće vožnje lijevom stranom ceste konačno je došao do željenog odredišta gdje je, kako nam je rekao, "istovario 60 tona teško poboljšanje struje za Irsku". Istim putem: cesta, trajekt, cesta, granice, vratio se natrag u Hrvatsku. Marinko je iskusan vozač, pa mu ovakve ture nisu problem. Zna kako ovim nimalo laganim poslom pošteno hrani svoju obitelj. Na kabinu kamiona, kaže, navikao se, a na europskim putovanjima pomažu mu kolegijalnost ne samo hrvatskih, nego i inozemnih kolega vozača.


Još je jedna labudica prevozila u travnju identičan teret, a odredište je bio gradić Vattak, na jugu Švedske, u blizini granice s Norveškom. Za vožnju generatora labudicom bio je zadužen Stjepan Perković. I njegovo je putovanje do odredišta trajalo nekoliko dana. Nakon prolaska Austrije i Njemačke, Perković je ušao u Dansku, nakon čega se kamionom konačno domogao tla Švedske. I on, kaže, osjeća zadovoljstvo i olakšanje zbog obavljenog posla i isporučenog tereta. Kaže, također, da su vozači kamiona individualci koji mogu izdržati višednevnu samoću, ali također i ljudi s osjećajem za probleme drugih i posljedičnim pomaganjem.


"Kada se s kolegama vozačima nađem na odmorištima, primjerice u Njemačkoj, rijetko koji će odbiti zamolbu za pomoć. Ima nas stotine tisuća, svih boja kože i nacija, pa ako netko upadne u kakav problem, uvijek će se netko naći da pomogne, bilo prijevozom, bilo kontaktom s lokalnim vlastima, ili policijom", kaže Stjepan Perković, kojemu moderne tehnologije omogućuju i svakodnevan kontakt s obitelji.


Obojica vozača s kojima smo razgovarali sada su u povratku u Hrvatsku, a spremni su na novu europsku turu vrlo brzo.


Češka, Slovačka i Poljska gotovo su svakodnevna ruta i Matiji Lovriću iz Đurđevca, vozaču kamiona s 25-godišnjim iskustvom. On je, za razliku od vozača iz Dugog Sela, i vozač kamiona i suvlasnik tvrtke. Obujam posla njemu je kompleksniji, a kako tura nije toliko velika, kao put u Irsku ili Švedsku, često i sam sjedne za upravljač kamiona. Čuli smo se s njim dok je bio u Poljskoj, gdje je u blizini Krakowa imao istovar u velikom logističkom centru jednog trgovačkog centra.

"Kada si vozač trebaš doslovce shvatiti riječ - strpljenje, a tu mislim na granice koje su sada zatvorene za putnički promet. Ako se pridržavate pravila nećete imati nikakvih problema, pa stoga svakodnevno provjeravam informacije o prometnim pravilima koja se u ovo doba koronavirusa često mijenjaju u državama kojima prolaze moja tri kamiona, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Poljskoj", kaže Lovrić, koji svaki put kada stigne u Hrvatsku mora u samoizolaciju. Njemu je lakše nego drugim vozačima, jer kamion parkira u velikom kućnom dvorištu, a potom ide u dvorišni stan, dok je obitelj u kući. Komunicira s njima, kaže, s distance. I on, kao i brojni drugi hrvatski vozači kamiona, apelira na Stožer civilne zaštite da tu mjeru samoizolacije ukine, i da ih se izjednači s vozačima iz susjednih država. I Hrvatska gospodarska komora zatražila je u ponedjeljak od Stožera civilne zaštite popuštanje mjera koje se primjenjuju na vozače u međunarodnom cestovnom teretnom prometu.

Zaštitna oprema, gumene rukavice, maske i dezinficijensi obvezni su za vozače, što Lovrić poštuje, masku obvezno stavlja na graničnom prijelazu. Kada je prije nekoliko dana iz Slovačke ušao u Poljsku na graničnom prijelazu Chyzne, zaustavila ga je tamošnja granična policija. Već je posegnuo za otpremnicama, kada se ugodno iznenadio kada su mu, u ime Zaklade Truckers Life, uručili vrećicu s rukavicama za jednokratnu upotrebu, zaštitnim maskama, vizirom i tekućinom za dezinfekciju. "Kada su vidjeli da sam iz Hrvatske, samo su uz smiješak podigli palac gore i na mješavini engleskog i poljskog, uz uručenu vrećicu, rekli kako policija mora osigurati red, a profesionalni vozači osigurati da roba stigne na vrijeme", prepričava ovo ugodno iskustvo Matija Lovrić.