Teško nogometaši Osijeka ove sezone izlaze na kraj s momčadima koje su pozicionirane u donjem dijelu ljestvice HNL-a. U Zaprešiću su izgubili još dva boda od momčadi koja im po kvaliteti ne bi trebala stvarati probleme (prije toga im se isto dogodilo protiv Istre 1961 i Varaždina, nap. a.).

I nije u tome priča, o suparniku, nego isključivo o osječkoj momčadi, koja je sve te tri utakmice odigrala u nekakvoj "sporohodnoj brzini". Bez dovoljne agresivnosti, bez prave volje i mogućnosti da se suparnika uhvati za vrat i pokaže mu se tko je gazda na terenu. Teško je objasniti tu melankoliju koja zahvati bijelo-plave kad igraju protiv momčadi koje su sigurno slabije od njih.

Možemo se složiti sa zaključkom trenera Ivice Kuleševića kako je posljednji red, što se posebno odnosi na kapetana Mileta Škorića, imao slab dan i da je neuobičajenim pogreškama dopustio Serderu Serderovu da se proslavi u tom susretu. No nije u tome bio ključni problem. On se iskazao u mlakom i mlitavom pristupu od trenutka kada je Osijek došao u vodstvo pa sve do posljednjih 15-ak minuta susreta. U tih 50-ak minuta Osijek je bio pospan i usporen. Bez prave reakcije i žestine u dvobojima na sredini igrališta, bez jasno iskazane želje i volje za povećanjem prednosti, što bi susret sigurno usmjerilo tamo gdje se prije utakmice očekivalo. Ovako, bijelo-plavi su opet igrali nekakvu laganicu, "furali" se na rutinu i opet, kao i protiv Varaždina, dobili po ušima. Inter je doslovce ni kriv ni dužan zabio tri pogotka a da se za njih nije morao posebno angažirati. Dovoljno mu je bilo dočekati poklone i pretvoriti ih u pogotke. Nekog drugog dana u kojem Serderov ne bi bio tako realizatorski raspoložen možda bi ishod bio drukčiji, ali Osijek sa svojim ambicijama, pa, ako hoćete, i kvalitetom, ne bi smio u takvim utakmicama prepuštati da "priroda obavi svoje". Trebao bi biti daleko odlučniji i angažiraniji. Da to može, vidjelo se u posljednjih 15-ak minuta, kada je krenuo na sve ili ništa te uspio anulirati dva pogotka zaostatka. Tog poslijepodneva to je prošlo, ali bila je to tek iznimka koja neće biti pravilo ako se nešto ne bude promijenilo.

- Imali smo puno problema u zadnjem redu, što dosad nije bio slučaj. Domaćin je, pak, bio spreman iskoristiti te naše propuste, ali smo u završnici susreta iskazali karakter i pronašli način kako izbjeći poraz. Nije to bilo lako jer igrači Intera su krali vrijeme izležavanjima po terenu, što nam nije dopustilo učiniti kontinuirani pritisak. S obzirom na to kako se utakmica razvijala, moramo prihvatiti i taj jedan bod - kaže Ivica Kulešević, trener nogometaša Osijeka.

I opet ta priča o iskazanom karakteru kada treba loviti rezultatski zaostatak. Čovjek se mora pitati gdje je skriven taj karakter kada treba stvarati rezultat. Zbog čega ga Osijek nije iskazao u fazi susreta kada je imao minimalnu prednost i trebao inzistirati na drugom pogotku, kojim bi vjerojatno prelomio utakmicu. Ako karakter i postoji, onda su ga bijelo-plavi u tom susretu prekasno počeli iskazivati, zbog čega su ostali bez još dva važna boda. Čisto sumnjamo kako bi bilo tko iz redova Osijeka uoči susreta prihvatio jedan bod da im je ponuđen. No, nakon svega što se događalo u toj utakmici, i on izgleda prihvatljivo, makar je posve jasno kako se radi o čistom kiksu.

Slogan pod kojim je NK Osijek prije tri i pol godine krenuo u novu životnu eru glasi "Pokrenimo grad". E sad je momčad u situaciji u kojoj joj se može poručiti samo: "Pokrenite sebe." Posebno kada igrate protiv momčadi s dna prvenstvene tablice. Zar je toliko teško pronaći pravi motiv u utakmicama tog tipa? Na tom planu nešto bi trebao učiniti i trener Ivica Kulešević. Makar je njegov status pomalo čudan, jer je određeno da bude prijelazno rješenje, vrijeme je da momčadi ponudi nešto svoje. Dosad se držao nasljeđa Dine Skendera. Nije mijenjao formaciju, nije posebno mijenjao ni zahtjeve, a još uvijek parcijalno korisiti i neke rezerve koje ima u igračkom kadru. Istina, na nekim je pozicijama i limitiran izostancima, ali misao vodilja mogla bi mu biti u tih posljednjih 15-ak minuta utakmice protiv Intera, kada je krenuo lov na rezultatski zaostatak. Promijenio je formaciju, vratio se svojoj ideji s četiri igrača u posljednjoj liniji, time je dobio kvalitetniju ofenzivnu igru, koja je urodila plodom i donijela dva pogotka. Pomogli su ulasci Pilja i Ndockyta te Špoljarića, koji je zabio svoj ovosezonski prvijenac i spasio Osijek od poraza. Jednostavno, Kulešević nekim potezima mora razdrmati melankoliju koja se opet uvukla u momčad.

- Uvijek razmišljam o promjenama, isprobavali smo neke stvari tijekom stanke - potvrdio je trener bijelo-plavih.

Sada je trenutak u kojem treba prestati razmišljati i početi primjenjivati ono što mu se vrti po glavi. Pa i posegnuti za određenim promjenama unutar prve momčadi jer se društvo očito malo uljuljkalo u sigurnom statusu prvotimca. Bez obzira na to što još nema poraza otkako je sjeo na klupu, igra koju Osijek prikazuje ne daje previše razloga za optimizam.

Koliko bodova bijelo-plavi još trebaju izgubiti u susretima s "malima" kako bi napokon naučili lekciju u kojoj stoji da u svakoj, ali baš u svakoj utakmici moraju igrati na gornjoj granici svojih mogućnosti ako žele pobjeđivati u serijama? U svjetlu svega toga možda i nije loša vijest da ih sada čekaju tri uzastopna susreta koja će imati epitet derbija. U njima su ove sezone izgledali daleko bolje od onog što smo vidjeli protiv Intera, jer te ih utakmice očito "pale". Sada su se doveli u poziciju u kojoj će se protiv najjačih suparnika morati boriti za očuvanje pozicije među prve četiri momčadi. Istina, imaju određenu bodovnu zalihu u odnosu prema Lokomotivi i Gorici, ali ona bijelo-plavima ne jamči baš miran san. Jasno, prije početka te serije derbija, sutra u Zadru treba riješiti prolazak u četvrtfinale Kupa. To valjda neće biti problem...