Regija
DIJANA I STEVO PROIZVELI PAKRAČKU ČOKOLADU

Ako i ne uspijemo u našem poslu, bar ćemo jesti svoju zdravu ‘’Amaris chocolate’’
Objavljeno 12. kolovoza, 2019.
PAKRAC

Mnogi ljudi vole čokoladu, ona je često neizostavni dio prigodnih poklona, neki su ovisni o njoj, a nekima je jednostavno opsesija. U skupinu onih koji ju vole i koji su opčinjeni njome možemo uvrstiti i dvoje mladih Pakračana. Rijetki su ljubitelji čokolade koji pomišljaju da sami naprave tu deliciju, a Dijana Pijuko i Stevo Nagy pripadaju upravo toj skupini koji su pomislili kako bi lijepo bilo da je mogu i sami napraviti.

– Mi smo baš to pomislili - napraviti pravu čokoladu. Pretpostavili smo da se pravi od kakaova praha i maslaca pa smo kombinirali kakaov prah iz Kraša i maslac iz Dukata s raznim dodatcima. Odmah smo vidjeli da to nije prava čokolada jer nije tvrda kako bi morala biti, premda je bila ukusna - ispričao nam je Stevo.

Onda je počela pretraga interneta, proučavali su što bi i kako trebalo raditi da dobiju pravu čokoladu pa su zaključili da bi im trebao pravi kakaov maslac.

– Nabavili smo ga zajedno sa sirovim kakaovim prahom u jednoj trgovini u Zagrebu. Usput smo saznali da je sirovi kakaov prah bogat željezom, magnezijem, cinkom i drugim mineralima. Kad se čokolada s kakaovim maslacem dobro istemperira, nastane dobra čokolada, tvrda kao ona u trgovini - rekao je.

Pakračka čokolada načinjena je od kakaova praha i kakaova maslaca, zaslađena medom, a onda su dodavani razni začini - cimet, orašasti plodovi. Bila je to njihova prva "bean to bar" čokolada, što bismo slobodno preveli kao "od zrna do table", kakve se ne proizvode industrijski jer ih čine isključivo prirodni sastojci.

– Tada nismo imali kalup, nego smo čokoladu izlijevali na masni papir i u plastične posudice. Naša je čokolada tvrda, lijepa i zdrava, ali nije imala onaj oblik čokolade kakva se kupuje u prodavaonicama. Kad smo pogodili recepturu i dobili ukusnu čokoladu, sljedeći je korak bio kupnja profesionalnih polikarbonatnih kalupa kako bismo napravili stogramsku čokoladu koja će biti nalik na onu iz trgovine, da se odmah zna da je to čokolada. Čokolada se izlije u kalup i kad se ohladi, zahvaljujući kakao-maslacu, dobiva sjajnu površinu i sama ispadne iz glatkog kalupa - kažu.

Čokolada kakvu oni proizvode ne može se kupiti u trgovačkim lancima, ali nekoliko osoba privatno ju proizvodi u Osijeku, Zagrebu i Dubrovniku. Sve su to proizvodnje malih serija i te čokolade ne mogu se kupiti u prodavaonicama.

Dijana i Stevo planiraju otvoriti paušalni obrt kako bi mogli raditi legalno te ići na sajmove predstavljati čokoladu. Prema njihovim kalkulacijama, sto grama čokolade stajat će 30 kuna, što je manje od cijene takve čokolade u inozemstvu, a proizvodnja ih košta 22 kune. Cijenu čokolade povećava cijena sirovina - nema nikakvih umjetnih dodataka, sastojci su isključivo kakaov prah, med i kakaov maslac. Cijena 200 grama kakaova maslaca je 57 kuna, a 200 grama praha stoji 37 kuna. Oni u čokoladu ne stavljaju mlijeko u prahu, lecitin soje ni bijeli šećer. Sada još nemaju posebne prostorije, sve se radi u kuhinji, ali dobili su već sanitarne uvjete koji moraju biti ispunjeni za proizvodni prostor za njihovu "Amaris chocolate". Slijede ulaganja u taj prostor i opremu, ali za sada sve sami financiraju, pa zato ide sve jako sporo. Kažu da će tržište reći svoje – ako budu konkurentni, opstat će, a ako ne – kažu da će jesti svoju zdravu čokoladu.

– Svi poznanici i rođaci za sada pozitivno reagiraju. Prva reakcija na našu čokoladu bila je da je gorka i drukčija od ostalih, ali brzo su se naviknuli na okus i gorčinu, tako da im odgovara i fina im je. I oni osjećaju da u kupovnim čokoladama nema kakao maslaca, nego da su to biljne masti. Kakao je u našoj čokoladi zastupljen od 72 do 80 posto, a u kupovnim čokoladama za kuhanje čini samo 48 do 50 posto.

Stevo kaže da ovakvu čokoladu svatko može napraviti kod kuće, treba se samo malo potruditi oko sastojaka. Takva čokolada je dobra za ljude koji imaju problema sa željezom, magnezijem i mineralima jer kakaov prah iz nje može biti izvor organizmu nedostajućih tvari.

Dijana i Stevo stalno su zaposleni, Dijana u T-comu, Stevo u kutinskom SELK-u. Kad se to dvoje pakračkih planinara dogovore da odu k matičaru, postat će supružnici, a do tada će razvijat i usavršavati proizvodnju čokolade. Ako ispune stroge zahtjeve tržišta, postat će pravi poduzetnici. Prema svemu što su do sada postigli, čini se da su na pravome putu.

Petar Žarković
Dijana i Stevo u svoju čokoladu nipošto ne stavljaju mlijeko u prahu, lecitin soje, kao ni bijeli šećer
Možda ste propustili...

NADBISKUPIJSKA I FAKULTETSKA KNJIŽNICA

Simpozij Akvinski

Najčitanije iz rubrike