NK Osijek vrlo je ambiciozno ušao u ljetni prijelazni rok pa je već u prvom tjednu potrošio 1,7 milijuna eura na dovođenje novih igrača. Taj iznos osječki klub potrošio je na dva igrača Antu Majstorovića i Antonija Mancea, a treće ljetno pojačanje Vedran Jugović stigao je bez odštete.

Posebno je odjeknuo angažman napadača Antonija Mancea za čiji je dolazak Osijek morao probiti plafon od milijun eura odštete (navodno je plaćen 1,3 milijuna, nap. a.), što ga je učinilo uvjerljivo najskupljim igračem koji je, valjda, ikada došao u osječku svlačionicu.


Zato je zanimljivo malo zaviriti u podatke što je na planu transfera NK Osijek napravio u ove tri i pol godine otkako je dobio privatne vlasnike. Ivan Meštrović i njegov partner Lőrinc Mészáros klub su kupili u veljači 2016. godine. Otad su samo u njegovu sanaciju uložili oko 15-ak milijuna eura, a puno se ulagalo i u infrastrukturu te u klupsku logistiku. Naravno, pri tome nije zaboravljena ni momčad u koju je stiglo 36 igrača za koje je ukupno plaćeno oko pet milijuna eura na ime odšteta. Naravno, ta brojka nije potpuno precizna jer klub ne objavljuje službene podatke o plaćenim iznosima. U prvom ljetnom prijelaznom roku u ljeto 2016. godine u Gradski vrt stiglo je osam novih igrača, a za njih je potrošeno oko milijun eura na ime odštetnih zahtjeva. Zvijezde tog prijelaznog roka bili su povratnik Borna Barišić te napadači Gabrijel Boban i Muzafer Ejupi, a kao najbolji posao, pokazat će se kasnije, bio je Mateo Barać koji je iz Šibenika doveden za 10.000 eura, a godinu dana kasnije za 1,3 milijuna eura prodan je bečkom Rapidu. Te je sezone Osijek nakon pet godina izborio plasman u Europu što je opravdalo investiciju u momčad, ali i kod navijača otvorilo apetite kada su u pitanju ljetni prijelazni rokovi. Atmosfera oko kluba u to je vrijeme bila euforična, pa se vjerojatno i na krilima tog ozračja u ljeto 2017./18. u Gradskom vrtu trgovalo još više i tada se potrošilo najviše u ove tri i pol godine. Tadašnji trener Zoran Zekić dobio je čak 12 novih igrača u svlačionicu. Za njih je potrošeno oko 2,5 milijuna eura. Tog ljeta Lokomotivi je za tandem Grezda - Bočkaj plaćeno oko milijuna eura. Ta ulaganja opet su se pozitivno reflektirala na teren. Osijek je bio odličan u Europi, a izbacivanje PSV-a u 3. pretkolu Europske lige imalo je odjek u cijeloj Europi. Nažalost, bijelo-plavi su ostali pred vratima skupina Europske lige jer su vrlo nesretno izgubili od Austrije u play-off rundi. No optimizam je bio na vrhuncu pa je u finišu tog ljetnog prijelaznog roka potrošeno još milijun eura na dva igrača Harisa Hajradinovića i Mirka Marića, a odšteta za transfer Harisa Hajradinovića norveškom Hagesundu plaćena 700.000 eura bila je rekordna. No u HNL-u te sezone Osijeku nije baš sve išlo po planu. Opet je završio četvrti, pa je euforija malo splasnula, a time je splasnuo i entuzijazam kada je u pitanju ulaganje u momčad.


Osijek se prošlog ljeta na nogometnoj tržnici držao neuobičajeno rezervirano. Ciljao je uglavnom igrače bez odštete, a ona je plaćena samo za dvojicu, Karla Kamenara i Erika Janžu, ali to nisu bili vrtoglavi iznosi. Valjda je procjena bila kako je momčad, nakon dolaska 20 novih igrača u dvije prethodne sezone formirana, iako se malo kasnilo s popunjavanjem redova. I opet se sve reflekiralo na terenu. Osijek je rano ispao iz Europe (eliminacija od Rangersa u 2. pretkolu), a već se prije toga krenulo s prodajom jer je otišao Mateo Barać. Nakon završetka europskog puta otišli su Barišić i Grezda, klub je dobro zaradio, a pokazat će se kasnije te jeseni kako rezultati nisu patili. Bijelo-plavi su polusezonu završili kao drugi u HNL-u i kao polufinalisti Kupa, ali opća atmosfera bila je nekako čudna. Tijekom zime otišla su još dva igrača Hajradinović i Mudražija, pa je zarada od transfera premašila osmeroznamenkasti broj u eurima. No te zime Osijek je definitivno napravio najbolji posao dosad kada je u pitanju dovođenje igrača. Iz kazahstanske Astane stigao je mađarski reprezentativac Laszlo Kleinheisler, i to kao slobodan igrač. Nažalost, zbog administrativnih problema i ozljede koju je vukao cijelo proljeće nije imao punu minutažu, ali vrijeme koje je proveo na terenu jasno je pokazalo kako se radi o jednom od najvećih pojačanja koje je osječki prvoligaš doveo od hrvatske samostalnosti. S tim se mogu mjeriti tek povratci Nenada Bjelice i Roberta Špehara. Uglavnom, nakon tri i pol godine klupu NK-a Osijek napustio je Zoran Zekić, a naslijedio ga je Dino Skender čime je počela nova era. Bilo je jasno kako će ovog ljeta uslijediti ozbiljna rekonstrukcija momčadi. Ugovori nisu produženi igračima koji su ranije bili zvijezde prijelaznih rokova poput Muzafera Ejupija i Gabrijela Bobana, a odlična zarada u prošloj godini te osvajanjem trećeg mjesta u HNL-u konačno učinjen rezultatski iskorak motivirali su suvlasnike kluba da osiguraju ozbiljna sredstva za transfere ovog ljeta. Ono što je najvažnije, Osijek ima kostur momčadi i ne treba dovoditi desetke igrača kao prethodnih godina i zato se može očekivati još poneki transfer sličan ovom Antonija Mancea u kojemu će bijelo-plavi biti spremni izdvojiti značajniji novac na ime odštete.

Prošlost je pokazala kako se ulaganja isplate, a posebno ako ih se odradi na vrijeme. Ovog ljeta to je opet tako, a iz Gradskog vrta najavljuju kako je prijelazni rok tek počeo, pa stoga možemo očekivati rušenje rekorda iz ljeta 2017. kada je u pitanju ulaganje u momčad.