Nakon što je 26. ožujka izglasana u Europskom parlamentu, a potom 6. lipnja objavljena u službenom glasilu Europske unije, Direktiva o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu postala je zakon koji će u roku od dvije godine sve članice EU-a morati implementirati u nacionalna zakonodavstva. Tim potezom napravljen je velik iskorak prema dugonajavljivanoj reformi autorskih prava u Europskoj uniji, a koja upravo uz izjednačavanje nacionalnih zakonodavstava na prostoru Unije nalaže "omogućavanje slobodnijeg internetskog pristupa djelima za korisnike u cijelom EU-u."

Direktivu su dočekale kritike za navodno uvođenje cenzure i ograničavanje sadržaja na internetu. Stoga je sada, kada je dvogodišnji rok za implementaciju direktive polako počeo teći, pravo vrijeme da se razjasne detalji i najvažniji propisi koje ona donosi, a upravo u tome najbolje će pomoći stručnjakinja za hrvatsko i europsko pravo intelektualnog vlasništva, izv. prof. dr. sc. Romana Matanovac Vučković s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

- Donošenje ove direktive bilo je zbilja nužno zato što se posljednjih 20 godina dokazalo kako način zaštite autorskih prava na internetu nije adekvatan jer pravni okvir nije odgovarajući i uvelike je zastario jer datira iz 2001. godine. Zato direktiva nastoji poboljšati autorsko-pravnu zaštitu kreativnih i kulturnih industrija, odnosno filma, glazbe, slikarstva i fotografije s jedne strane, te medija odnosno novinara i novinskih izdavača s druge strane, jer oni trpe velike štete neovlaštenog umnožavanja i korištenja svojih radova na internetu - objašnjava prof. Matanovac Vučković, naglašavajući kako velike internetske platforme i servisi za prikupljanje vijesti, zbog Direktive o elektroničkoj trgovini, do sada nisu bili uopće odgovorni za dijeljenje sadržaja i pružanje usluga na internetu. Takvu situaciju mijenja Direktiva o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu jer će zbog nje, primjerice Youtube, biti odgovoran za uslugu komercijalnog dijeljenja sadržaja, dok će i medijski agregatori, koji su poput Google Newsa stvorili poslovne modele korištenja tuđih novinskih izdanja, morati isplaćivati određenu naknadu za korištenje sadržaja. Naime, Google News korisniku daje određenu ponudu kada se vrši pretraživanje po ključnom pojmu, a kada se izlistavaju članci selektirani prema broju klikova u kojima stoje reklame od kojih samo ti agregatori zarađuju, a novinski izdavači ostaju praznih ruku.

- Na internetskim platformama i servisima za prikupljanje vijesti jest da sklope ugovore s nositeljima prava i da po tim ugovorima odrede zajedničke uvjete licenciranja, pod kojima će isplaćivati određenu naknadu. Trenutno teku velike rasprave na najvišim razinama EU-a o tome kako bi modeli tih novih ugovora trebali izgledati, međutim nije cilj direktive da u svojim odredbama točno uredi formu tih ugovora i visinu naknade, nego da bude pravni temelj za stvaranje novih poslovnih modela i odnosa, koji bi se idealno bazirali na kolektivnim pregovorima, u kojima bi skupina autora i nakladnika s jedne strane, i predstavnika velike internetske plaforme s druge, došla do optimalnog modela koji zadovoljava svačije potrebe - ističe stručnjakinja za pravo intelektualnog vlasništva, ističući kako ni u čijem interesu nije cenzurirati ili ograničiti korištenje sadržaja, nego se prvenstveno želi postići da sadržaji budu korišteni u kontroliranim uvjetima i da nositelj prava za to dobije financijsku zadovoljštinu.

Pritom prof. Matanovac Vučković smatra da je važno podsjetiti i na jednu nezanemarivu činjenicu. Naime, korisnici interneta nipošto nisu obuhvaćeni direktivom, naprotiv, oni su potpuno isključeni iz polja njezine primjene, pa njihova odgovornost u tom procesu i ne postoji, iako je prema dosadašnjem zakonodavstvu postojala. No, premda je to iznimno pozitivna stvar za korisnike, koji bezbrižno mogu uživati u sadržaju, ipak do problema može doći ako se platforme "zainate" pa ne budu htjele sklapati ugovore ili budu tražile nemoguće uvjete.

- Može doći do cenzure, odnosno smanjenja sadržaja, jer Google News i Youtube u jednom trenutku mogu reći da isključuju i prestaju pružati usluge na nekom području, pa ponude uopće neće ni biti. Međutim, iako govorimo o divovima koji imaju monopolni položaj na internetu i mogu mnogo toga uvjetovati, sama direktiva u tom slučaju potiče tržišno natjecanje, pa primjerice ima odredbe u kojima se startup kompanije isključuje iz strogog režima u kojemu će biti velike platforme, čime se stvara stimulativno poduzetničko okruženje, potiče stvaranje konkurencije i daje mogućnost razvoja novih platformi - napominje Matanovac Vučković, upozoravajući da su upravo zbog svog monopolnog položaja velike platforme među korisnicima uspjele proširiti paniku u vezi s novom direktivom. Naime, Google, Facebook i Youtube privatne su kompanije koje su osnovane radi stjecanja dobiti, a koje će sada morati dio profita izdvajati za kreativne, kulturne i medijske industrije.

- Kada uključite internet, prva je tražilica Google, onda imate i Gmail te iste kompanije, kao i Wikipediju koju je preuzela - to je pravi monopol, pa ne čude negativne teze o tome da direktiva dovodi do cenzure i filtriranja sadržaja te onemogućavanja slobodnog kolanja informacija. Zbog toga treba još jednom naglasiti kako je ova direktiva pravni temelj koji štiti rad i trud novinara i umjetnika, a iako nitko ne očekuje da će se nakon ove dvije godine novci početi slijevati u džepove izdavača i autora, važno je da se uloženo barm donekle vrati u njihove ruke - upozorava profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu podsjećajući da dosadašnji model "neodgovornosti" nije bio održiv jer kopiranje sadržaja već godinama predstavlja veliki problem.

- U prvu ruku djeluje dobro da vi možete koristiti tuđi sadržaj neko vrijeme. Međutim, ako pogledamo samo novinarsku profesiju, treba uzeti mnoštvo segmenata u obzir. Tako se nameću jednostavna pitanja: koliko treba novinaru da napiše tekst, koliko mu je trebalo da se obrazuje i stekne iskustvo, a koliko je potom i novinski izdavač uložio u njega i stvaranje medijskog sadržaja?! Novine sve to ulože da bi kreirale određeni sadržaj i došle do korisnika, a kako većina novinskih kuća ne naplaćuje čitanje sadržaja, one "žive" od reklama, dok nasuprot njima jedan veliki medijski agregator ili konkurentska medijska kuća jednostavno preko linka preskoče reklame i dolazi do teksta, od kojega naposljetku nositelj prava nema nikakve koristi - kaže Romana Matanovac Vučković ističući kako bi se nakon implementacije Direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu trebao kontrolirati hrvatski medijski prostor, koji ne obraća pretjeranu pažnju na pravo intelektualnog vlasništva. Dodaje i kako su stvaratelji sadržaja do sada mogli tužiti velike platforme za kršenje autorskih prava, ali to financijski i organizacijski nisu mogli izdržati.

- Stoga, ono što se predlaže novinarima i umjetnicima jest udruživanje u asocijacije, kao što su to na području glazbene industrije u Hrvatskoj HDS i ZAMP - zaključuje Romana Matanovac Vučković.