Policajci Ivijan Hmeljina (40) iz Bilja i Josip Gibičar (56) iz Osijeka, iz Postaje granične policije Beli Manastir, u ponedjeljak su spasili 12 ljudskih života boreći se s valovima Dunava koji su potopili službeni policijski čamac dok su spašavali migrante nedaleko od Aljmaša.

Sve je počelo dojavom iz Centra 112 da su negdje na Dunavu u blizini Aljmaša ljudi koji zovu u pomoć. Dojavljeno je da se nalaze na nekakvom otoku, ali ne znaju točno gdje. Tri policijska plovila, dva iz Postaje granične policije Beli Manastir i jedno iz Postaje granične policije Dalj, krenula su u potragu za njima.

Ivijan Hmeljina, koji u policiji radi već 22 godine, a posljednjih godinu i pol dana na granici, ispričao nam je kako se sve odvijalo te lipanjske noći. U njegovom dvorištu o događaju svjedoče službeni oprtač i uniforma koji se suše na užetu za rublje, kao i čizme koje se suše pokraj njih.

- Pronašli smo ih oko 6 sati. Neki su se držali za grane, a uglavnom su svi bili u vodi na otprilike metar i pol dubine. Svi su bili promrzli i jako su se tresli, jer su samo od dojave stajali oko dva sata u ledenoj vodi, a tko zna koliko su prije poziva u pomoć ondje bili. Probali su se probiti i izići iz rijeke, ali kamo god da su pošli voda je bila sve dublja. Pozvali smo ih da uđu u čamac i primili smo 12 osoba, a u manje policijsko plovilo ušla su još četvorica. Ušli su u čamac i sjeli na dno da se ugriju i dok smo čekali da nam dežurni jave kamo da ih vozimo i što da s njima radimo, dva kruzera su prošla, a oni voze tako brzo da je to nevjerojatno i zato naprave velike valove - kaže policajac Hmeljina. Tada i počinje prava drama.

- Kako su ti valovi došli do nas, udarili su u granje i počeli se vraćati nazad. Mi nismo bili nasukani, jer to i nije bilo moguće. Samo smo došli plovilom u granje, što bliže migrantima zato da mogu ući k nama. U tom trenutku Dunav nas je povukao nazad i sve se uzburkalo. Kako smo bili puni, valovi su počeli prebacivati vodu u brod i vidio sam da tonemo. Rekao sam kolegi da doda gas da se bar pokušamo nasukati i dođemo što bliže obali, jer na tih nekoliko metara može razlika u dubini biti i do pet metara. Migranti su se uspaničili jer nisu znali što se događa. Iako je kolega dodavao gas nismo se uspjeli previše pomaknuti, jer sam vidio kako motori nestaju pod vodom, a voda je već bila napunila i pola čamca. Nekako smo uspjeli ponovno ući među granje i pokazali smo migrantima da poiskaču van. Nekako smo im uspjeli pokazati da iziđu jedan po jedan, jer kako je koji krenuo čamac se naginjao i mogli smo se prevrnuti. Kada su oni iskočili iz čamca, kolega Josip Gibičar i ja pokušali smo kantama izbaciti vodu, no nije nam uspjelo. Imao sam osjećaj da kako ja izbacim jednu kantu vode iz čamca tako ih šest ponovno uđe - priča Hmeljina, i dodaje da se sve to odigravalo u nekoliko sekundi.

- U jednom trenutku vidio sam kako je sidro, kada se čamac nagnuo, krenulo prema nama i viknuo sam kolegi: "Pazi, sidro!", ali, srećom, pa na vrhu glisera postoji metalni rub koji ga je zadržao. Taman je Josip glavu promolio i sidro je udarilo. Mogao je poginuti. Kada smo vidjeli da nećemo uspjeti izbaciti vodu, i ja sam krenuo iz čamca, no sjetio sam se mobitela. Jedino su mi na pameti bile fotografije koje imam u mobitelu, pa sam se vratio po njega, stavio sam ga u usta i skočio u Dunav. Kada sam iskočio upetljao sam se u neko grmlje, a migranti su već bili daleko od nas. Srećom, vratili su se, pa su nam pružili ruke da se i mi izvučemo - priča policajac iz Bilja. Kada je Gibičar skočio za Hmeljinom uspio je uhvatiti konopac da zaveže čamac kako ga valovi ne bi ponovno povukli u dubinu.

- Oko pola sata do 45 minuta stajali smo u vodi zajedno s migrantima i čekali da netko dođe po nas. Došli su dečki iz postaje u Dalju i odvezli nas u Aljmaš te razvezli kućama. Da se to dogodilo samo malo dalje od obale pitanje je bi li itko od nas preživio, jer smo svi bili odjeveni, a migranti su imali i ruksake. Na Dunavu smo neprekidno, ali ovo je baš izdvojen slučaj - zaključuje Hmeljina.

Josip Gibičar, voditelj službenog policijskog čamca, u policiji radi 28 godina, a na Dunavu oko 21 godinu i kaže da do sada nije doživio ovako nešto. "Ovo je prvi put, a nadam se i zadnji. Ne daj Bože da se ponovi", kaže Gibičar.

- Kada sam vidio da brod tone prva misao je bila spasiti i migrante i nas, a što se tiče čamca, on i ako potone danas-sutra će ga izvući iz vode i popraviti. Najvažnije je bilo spasiti ljudske živote. Migranti su nam pružili ruku da se možemo izvući, jer smo imali na sebi i čizme i svu opremu - ističe.