Ministar turizma Gari Cappelli ovih dana iznio je podatak kako će ove godine broj zaposlenih u turizmu premašiti 150 tisuća, ističući da će gotovo svaki deseti zaposlenik u zemlji raditi u tom sektoru. Procjenjuje se da će u turizmu ove godine biti zaposleno deset do 12 tisuća ljudi više nego lani, uz ostalo i zbog rasta ulaganja u smještaj s četiri i pet zvjezdica, koji zahtijeva veći broj zaposlenih.

Ministar je najavio da će raspisivanje natječaja za šest centara kompetentnosti u turizmu, vrijednosti oko 300 milijuna kuna. Poručuje da se daljnjim prekvalifikacijama čini sve da se zadrži i aktivira domaća radna snaga, no kako se ne smije dopustiti da sezona dođe u pitanje te da će se eventualni nedostatci osiguravati kvotama za strane radnike. S obzirom na to da je prisutnost stranih radnika u Hrvatskoj relativno mala, smatra kako je domaći čovjek prednost prema zemljama u okruženju, primjerice Austriji, gdje u turizmu već radi oko 100 tisuća stranih radnika.

Turizam je doista proteklih godina djelatnost koja vuče Hrvatsku. Prema izvješću Državnog zavoda za statistiku krajem ožujka u Hrvatskoj je ukupno bilo 1.384.227 zaposlenih, ili 8643 osoba više nego krajem veljače. Prema podacima koje DZS preuzima od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, krajem ožujka u evidenciji zavoda bila je registrirana 145.801 nezaposlena osoba, što je 6,8 posto, ili 10.577 osoba manje u odnosu prema veljači i 18,1 posto manje nego u ožujku 2018. Stopa registrirane nezaposlenosti, koja se izračunava kao odnos nezaposlenih prema ukupnome aktivnom stanovništvu, tako je pala na 9,5 posto, a krajem veljače iznosila je 10,2 posto.

Dakle ova pozitivna kretanja o pitanju rasta zaposlenosti i pada nezaposlenosti velikim dijelom mogu se zahvaliti upravo turizmu. No pitanje je koliko je za ekonomiju jedne zemlje doista dobro da svaki deseti zaposleni čovjek radi u jednoj djelatnosti kao što je turizam. Jer ne treba zaboraviti na važnu činjenicu da je turizam vrlo osjetljiva djelatnost, koja ovisi velikim dijelom o klimatskim promjenama, vlastitoj političkoj i sigurnosnoj stabilnosti, ali i takvoj stabilnosti u susjednim zemljama. Sve to, kako nam je jednom prilikom kazao profesor političke ekonomije s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Luka Brkić, naše gospodarstvo, a potom i državu čini krhkom jer je previše izložena utjecajima koje ne kontrolira.

Ekonomist Ljubo Jurčić kaže da je za ekonomiju Hrvatske problem što svaka deseta osoba radi u turizmu, ističući da se ni jedna razvijena zemlja svijeta ipak nije razvila na turizmu.

- Živimo u industrijskom društvu i zemlje se razvijaju na temelju suvremenih industrija, a u razvijenim zemljama turizam je dopunska djelatnost. Govorim o nacionalnoj ekonomiji, naravno da je za neku hotelsku kuću ili turističku agenciju to glavna djelatnost. Veliko značenje turizma u BDP-u neke zemlje pokazatelj je da ta zemlja nije ekonomski razvijena, jer turizam ni izbliza ne stvara visoku dodanu vrijednost kakvu donosi industrija. Osim toga, najveća vrijednost u turizmu u osnovi uvijek je renta od naših prirodnih bogatstava, klime ili onoga što su nam ostavili preci. U Hrvatskoj je toliko veliko značenje turizma za ekonomiju zbog toga što je propala industrija. Riječ je o relativnom odnosu. I da se vratimo na početak - visok postotak zaposlenih u turizmu pokazuje da nam je industrija koja donosi razvoj zemlje zapostavljena, na niskoj je razini. U svakom slučaju dobro je što imamo uspješan turizam, ali nije dobro što nam industrija nije tako uspješna - naglašava Jurčić.

Ekonomist Predrag Bejaković, s Instituta za javne financije, ističe kako je dobro što u turizmu postoje ta radna mjesta i on upozorava na problem sezonalnosti turizma, pa potom i tih radnih mjesta. Turistički poslovi su privremeni i povremeni i ljudi zbog toga često ne žele raditi u turizmu.

- Tijekom sezone narade se do granica fizičke izdržljivosti, a izvan sezone imaju male šanse za rad, jer u turističkim područjima često ne postoje potrebe za radnim mjestima u drugim djelatnostima cijele godine. Gdje posao može pronaći konobar ako ne postoji potreba za njegovim radom izvan turističke sezone? - kaže Bejaković.

U javnosti se ovih dana mogla čuti informacija kako je dio radnika iz propalog Uljanika posao pronašao i u ugostiteljstvu. Dakle proizvodni i stručni radnici morali su mijenjati zanimanje i otišli su u neproizvodni sektor. Jasno, jer su takve poslove mogli odmah pronaći.

- Naravno da je to porazno. Brodogradnja donosi dva do tri puta veću dodanu vrijednost po radniku nego ugostiteljstvo. Brodogradnja ili općenito industrija jednostavno zbog tehnologija koje se u njoj primjenjuju zahtijeva ljude koji su obrazovani i obučeni za taj rad. Bivše varioce, bravare ili ljude koji su se bavili antikorozivnom zaštitom nužda je natjerala da postanu ono za što se nisu školovali - kaže Jurčić.

Bejaković dodaje kako je dobro da postoje bilo kakva radna mjesta, jer uvijek je bolje da ljudi rade bilo što nego da budu bez posla.

- Očito je da nismo znali sačuvati industriju koja je mogla biti uspješna ili omogućiti dolazak novih industrija u Hrvatsku. Vrlo je teško reindustrijalizirati zemlju, to je dugoročan proces. Svijet se mijenja i sigurno je bilo loše nastojati po svaku cijenu sačuvati neku prijašnju gospodarsku strukturu bez velikih prilagodbi. Mnogo novca smo uložili kroz različite državne dotacije pojedinim industrijama bez pozitivnog efekta. Zanimanja u turizmu i ugostiteljstvu nisu idealna, ali ih ipak imamo. No ne treba zaboraviti da je turizam vrlo "nježna biljka", podložna mnogim utjecajima - zaključuje Bejaković.