Nakon što je proteklog tjedna nastala fama zbog toga što je predsjednica Republike obavila redoviti preventivni pregled, točnije, mamografiju, u privatnoj poliklinici Radiochirurgia iz Svete Nedjelje, a u cijeli će se slučaj uključiti Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, otvorenim pismom oglasila se i Hrvatska udruga poslodavaca u zdravstvu, oštro reagiravši zbog stigmatiziranja privatnih zdravstvenih ustanova.

Naime, nakon tog slučaja moglo bi se zaključiti da je liječenje u privatnim zdravstvenim ustanovama nešto nemoralno ili neprikladno za one koji drže do svog javnog ugleda i nešto što bi trebalo čuvati u tajnosti.


- Stigmatizam oko privatnog vlasništva koji još uvijek postoji u Hrvatskoj treba prevladati na svim razinama i takvo razmišljanje zamijeniti novim poslovnim modelima. U Europskoj uniji, koje smo članica, i cijelom razvijenom svijetu, kojem težimo, postoji osim javnog i privatno vlasništvo te se ona dopunjuju i grade zajedno bolji i efikasniji zdravstveni sustav, na dobrobit svih osiguranika i korisnika zdravstvenih usluga. Suradnjom s privatnim zdravstvenim ustanovama javno zdravstvo dobiva kvalitetnu infrastrukturu bez dodatnih ulaganja, mogućnost racionalizacije troškova, poticaj za podizanje kvalitete usluge na višu razinu te zaustavlja odljev liječnika iz Hrvatske. Također, nema dvojbe, sinergijskim učinkom skratile bi se liste čekanja te bi se povećala dostupnosti zdravstvenih usluga hrvatskim pacijentima, uz istovremeno očuvanje načela socijalne države, koja jamči pravo na zdravstvenu zaštitu kao osnovno ljudsko pravo svim svojim građanima - napominje Ivana Zlatarić iz HUPUZ-a.


Hrvatska udruga poslodavaca u zdravstvu smatra da država treba osigurati ravnopravan položaj državnih i privatnih zdravstvenih ustanova i svim građanima Republike Hrvatske omogućiti dostupnost zdravstvene zaštite prema njihovu osobnom izboru.


- Stoga, trebalo bi razmisliti da se za ostvarivanje zdravstvene zaštite može izdati "vaučer" s pravom bolesnika da si izabere bilo koju državnu ili privatnu zdravstvenu ustanovu. Naime, ta mogućnost postojala je do 2013., kada je odlukom tadašnje vlade ukinuta. HZZO-u bi trebalo biti svejedno gdje će se bolesnici liječiti jer cijena je za državu ista i u privatnim i u državnim bolnicama. Privatni poduzetnici u zdravstvu investirali su i investiraju znatna sredstva u obrazovanje svojih zaposlenika, u vrhunsku, suvremenu opremu i prostor, a građani Republike Hrvatske trebaju imati jednako pravo i mogućnost liječenja "preko uputnice" te odabira ustanove bez obzira na vlasništvo - zaključuje Zlatarić.


Osječki liječnici iz privatne prakse s kojima smo razgovarali o ovoj temi napominju kako je predodžba da je odlazak privatniku nešto što si mogu priuštiti samo odabrani potpuno neutemeljena te kako u privatne ordinacije dolaze sve kategorije građana.


- Posebice treba reći da su u Slavonjiji usluge u privatnim liječničkim ordinacijama vrlo pristupačne i puno jeftinije nego u Zagrebu. K nama dolaze svi, od umirovljenika do ljudi sa sasvim prosječnim primanjima. Uistinu se slažem da bi pacijentima trebalo omogućiti da preko osiguranja koje su obvezni plaćati izaberu gdje se žele liječiti - komentirao je radiolog, dr. Damir Margaretić, koji je jedan od liječnika s najstarijom privatnom praksom u Osijeku.


Mišljenja da bi bolja suradnja pridonijela kvaliteti zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj je i dr. Marinela Rosso iz Poliklinike Rosso.

- Liječnici u privatnom sektoru jednako su kao i u javnom uložili napor u cjeloživotnu edukaciju, svi smo mi na neki način podredili život struci, svi trebamo obnavljati licence. Zdravstvo je skupo, a liječnici u privatnom sektoru koji su odlučili uložiti ogromna sredstva u opremu svojih ordinacija i poliklinika velik su potencijal za zdravstveni sustav. Javno zdravstvo trebalo bi naći načina iskoristiti taj potencijal na dobrobit svih naših građana. Javni i privatni sustav mogli bi razviti model suradnje, ne treba liječnike u privatnom sektoru gledati kao konkurenciju, nego kao suradnike, ali na neki način zdrava konkurencija je poželjna i nužna za napredovanje u kvaliteti u oba smjera. Liječnici u struci vrlo dobro znaju koji su oblici dijagnostike i liječenja danas u svijetu zlatni standard, stoga smatram da se pacijenta mora uputiti u sve mogućnosti dijagnostike i liječenja, bez obzira na dostupnost u javnom zdravstvu, a na pacijentu je da odluči. Naravno, bilo bi idealno da se u tom slučaju pokriju i troškovi liječenja. Tako i ja pacijente koji mi se obrate s povjerenjem, a za probleme koje ne mogu riješiti, savjetujem najbolje što mogu, na temelju znanja i iskustva koje sam stekla u dugogodišnjoj kliničkoj praksi - komentirala je dr. Marinela Rosso.

Kao dodatak tomu recimo i kako oko 1,4 milijuna zaposlenih građana redovito svaki mjesec od svoje brutoplaće izdvaja 15 posto doprinosa za zdravstveno osiguranje. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, prosječna mjesečna netoplaća u 2018. godini iznosila je 6237 kuna, ili oko 8448 kuna bruto, što je oko 1330 kuna zdravstvenog doprinosa mjesečno. Dakle, poslodavci na plaću prosječnog radnika godišnje uplate oko 16.000 kuna doprinosa za zdravstveno osiguranje, odnosno svaki zaposleni građanin godišnje za liječenje potroši 16.000 kuna, i to da nije otišao ni u jednu privatnu zdravstvenu ustanovu, iako velik broj i dalje vjeruje kako je liječenje u državnim ustanovama besplatno.