ZAGREB - Odjel za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske danas (petak, 22. veljače) u povodu Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva u Palači Matice hrvatske (Ulica Matice hrvatske 2) organizira niz radionica i digitalno učenje glagoljice.

Digitalno učenje glagoljice vodit će Josip Mihaljević, kaligrafsku radionicu Maja Jugović, radionicu Glagoljična pamtilica na predlošku mjeseci iz Hrvojeva misala Irena Vojvodić, a radionicu glagoljičnoga nakita također Irena Vojvodić, priopćio je organizator Matica hrvatska. O "Misalu po zakonu rimskoga dvora iz 1483." održat će predavanje učenici glagoljaši Stjepan Rusan i Petre Rožić iz Glagoljaškoga središta "Frankopan" zagrebačke OŠ Frana Krste Frankopana, a predavanje u prigodi 615. obljetnice "Hrvojeva misala" iz 1404. održat će učenice Paola Naranđa i Barbara Šimrak.

Glagoljica je prvo pismo hrvatskoga jezika, a jezik je najsnažnije identitetsko obilježje jednoga naroda. Sačuvani glagoljični tekstovi potječu iz 11. stoljeća, a glagoljica je kao pismo hrvatskoga jezika bila u uporabi do 20. stoljeća. Godine 1905. tiskan je posljednji glagoljični misal, a 1917. posljednja glagoljična početnica, napominje prigodno Matica hrvatska.

Hrvati su više od tisuću godina sve što im je bilo važno bilježili glagoljicom: književnoumjetničke tekstove, pravne tekstove, medicinske tekstove, diplomatske dokumente, povijesne tekstove, liturgijske tekstove, administrativne tekstove i epigrafske spomenike. Glagoljaši stvaraju Hrvatima prvi hrvatski književni jezik, uvode Hrvate u Gutenbergovu eru tiskanjem prve hrvatske tiskane knjige na hrvatskome jeziku - jedinoga misala u Europi koji nije tiskan na latinici i na latinskome jeziku, prve južnoslavenske tiskane knjige, podsjeća Matica hrvatska, napominjući da su prve hrvatske glagoljične tiskare bile Senj, Rijeka i Kosinj (?). Prva svjetska povijest u Hrvata tiskana je glagoljicom, a glagoljaši prvi prevode Bibliju na hrvatski jezik. Prijevod nije pronađen, ali postoje zapisi koji svjedoče o njezinu postojanju.

Hrvatske glagoljaše Karlo IV. poziva u Emaus (Prag), odakle šire glagoljičnu pismenost i hrvatski crkvenoslavenski jezik od 1348. do 1430., napominje MH i podsjeća da su francuski kraljevi prilikom preuzimanja prijestolja od 14. st. do 1789. prisezali na hrvatsku glagoljičnu knjigu "Reimski evanđelistar". Taj Reimski evanđelistar - Reimski zbornik, liturgijska je knjiga pisana djelomice ćirilicom (odlomak aprakosnog evanđelja, 16 listova, prepisan potkraj 11. ili na početkom 12. stoljeća, a djelomice hrvatskom glagoljicom - 31 list, fragment misala, prepisan s hrvatskog predloška 1395. u Češkoj). Čuva se u gradskoj knjižnici u Reimsu. Prvi se dio povezuje s osnivačem sazavskoga samostana sv. Prokopom, a drugi s hrvatskim benediktincima u praškom Emauskom samostanu, kojemu ga je darovao češki kralj (rimsko-njemački car) Karlo IV. Luksemburgovac u 14. stoljeću. Hrvatska glagoljična knjiga, osim u Hrvatskoj, čuva se u 26 zemalja svijeta.

Ovako bogata i dugotrajna glagoljaška kultura bitno je obilježje identiteta hrvatskoga jezika. "Ujedinjuje u sebi i baštinu i identitet ulazeći kao sastavnica jezičnoga identiteta i u sve druge identitetske aspekte s kojima je jezik povezan, pa tako i u nacionalni identitet čineći njime Hrvate prepoznatljive u europskom i svjetskom kulturnom okruženju", kaže organizator tečaja MH. D.Kć./H