Objavljeno 11. veljače, 2019.
Novi studiji pokreću se zbog kapaciteta, a izostaje analiza potreba tržišta
Nerazvijen sustav praćenja zapošljivosti diplomiranih studenata, nedovoljna prilagodba upisnih kvota na visokim učilištima stanju na tržištu rada te ekspanzija otvaranja novih studijskih programa bez dovoljno definiranih kriterija opravdanosti glavni su uzroci zbog kojih se mladi i dalje upisuju i obrazuju za zanimanja u kojima posao, nažalost, neće moći pronaći, smatra donedavni predsjednik Hrvatskog studentskog zbora Stjepan Ćurčić, koji je svoje prijedloge nedavno iznio i na prvom sastanku novoosnovane Nacionalne skupine za razvoj sustava za praćenje osoba s kvalifikacijama u Ministarstvu znanosti i obrazovanja (u koju ga je HSZ i imenovao).
Zapošljivost
Glavni je zadatak te skupine poticanje daljnjeg razvoja i izgradnja nacionalnoga sustava praćenja osoba koje su završile ili napustile strukovno obrazovanje i osposobljavanje, visoko obrazovanje i obrazovanje odraslih.
- Zapošljivost diplomiranih studenata prati se kroz sustav Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te povremeno kroz programe istraživanja o zapošljivosti koje provodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Takav sustav donosi nam rezultate koji trebaju biti smjernica za daljnje upravljanje sustavom visokog obrazovanja, no znamo da uglavnom nije tako - ističe Ćurčić.
Podatci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koji izrađuje i preporuke za obrazovnu i upisnu politiku, kaže, nisu dovoljno razrađeni, odnosno ne prate studente prema točno završenom studijskom programu i visokom učilištu, nego ih grupiraju na druge načine. A to, smatra Ćurčić, nije dostatno i relevantno, tumačeći to na način - zašto bi neko visoko učilište smanjivalo upisne kvote ako na burzi prevladavaju nezaposleni s diplomom nekog drugog fakulteta iz drugog mjesta.
- Primjerice, imamo podatak o nezaposlenima u Osječko-baranjskoj županiji sa završenim diplomskim studijem smjera menadžment, a ne znamo koliko je tih osoba taj studij završilo na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, a koliko na drugim ekonomskim fakultetima u državi - kaže Ćurčić.
Kada bismo imali pouzdane i detaljne podatke o tome što se događa s diplomiranima s točno određenog programa, objašnjava, onda bi se to moglo koristiti i unaprijed, kao prava smjernica, tako da se srednjoškolcima daju konkretne informacije kako prolaze oni koji završe određeni studij. Time bi se bolje usmjerilo buduće studente i povećala bi se transparentnost sustava. Napominje i kako bi u praćenju diplomiranih studenata posebnu pozornost trebalo pridati i indikatorima socijalne dimenzije u skladu s nedavno usvojenim Nacionalnim planom.
- Na taj bismo način mogli vidjeti kako, primjerice, siromašniji studenti ili studenti bez roditelja nakon studiranja prolaze na tržištu rada i je li im visoko obrazovanje uspjelo bar donekle izjednačiti socijalnu situaciju s ostalima - ističe.
Ekspanzija programa
Bitno je, kaže Ćurčić, obuhvatiti sve te podatke, kako bi se na osnovi njih izradile smjernice i planovi za otvaranje novih ili zatvaranje postojećih studijskih programa te regulirale upisne kvote prema projekciji budućih potreba na tržištu rada.
- Teško je ocijeniti uspješnost programa za praćenje zapošljivosti ako u isto vrijeme oni nemaju odgovarajući učinak na daljnju politiku upravljanja ljudskim potencijalima. Naime, bez obzira na postojanje Nacionalnog vijeća za razvoj ljudskih potencijala, koje bi trebalo davati preporuke o upisnim kvotama sukladno s potrebama u Hrvatskoj, prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, senati sveučilišta ovlašteni su utvrditi studijske kapacitete i upisne kvote, čime imaju mogućnost da upisne kvote utvrđuju prema politici razvoja visokog učilišta, planu upravljanja ljudskim resursima na visokom učilištu, dugoročnim financijskim planovima i slično, a ne prema realnim potrebama tržišta. S obzirom na takvu zakonsku regulativu, u praksi su se sveučilišta već desetljećima najčešće vodila tim ključem - objašnjava.
Poseban je problem, prema Stjepanu Ćurčiću, u korelaciji visokih učilišta i tržišta rada - upravo ekspanzija studijskih programa, a i novih visokih učilišta bez jasno postavljenih kriterija opravdanosti, uz dominantnost kriterija zainteresiranosti budućih, potencijalnih pristupnika.
Jasenka Pejaković
Poseban je problem ekspanzija studijskih programa, a i novih visokih učilišta
BEZ ANALIZE
“Pregledavajući neke od ‘studija o opravdanosti izvođenja’ pojedinog studijskog programa, uočio sam da u tim dokumentima nema prave analize potreba tržišta rada, nego se isključivo radi o grubim, manje ili više realnim procjenama, a naglasak pri utvrđivanju uvjeta za izvođenje najviše se stavlja na formalne uvjete; primjerice, nastavni kadar i prostorne kapacitete, dobrim dijelom zbog toga što potpune podatke i buduće procjene o potrebama tržišta rada nemamo”, kaže Ćurčić.