Nakon utakmice s Njemačkom ušli smo u jedan hrvatski restoran u blizini Lanxess Arene. Kažu, kuhinja je zatvorena, ali za nas će kuharica iz Hercegovine napraviti bečke šnicle ako je to O.K. Osim naših navijača u restoranu su sjedili i njemački navijači. Nevjerojatno je kada osjetiš da ljudi spuštaju glavu zbog našeg komentara utakmice.

Nešto prije, u press centru, starija njemačka novinarka prišla nam je i ispričavala se. Osjetila je tu potrebu. Španjolski novinari koji su sjedili pokraj mene tijekom utakmice skakali su na svaku sumnjivu odluku. A, vjerujte mi, prečesto su bili na nogama. Kamen koji ih je najviše žuljao bio je Patrick Wiencek, njemački obrambeni specijalist, kojeg na društvenim mrežama uspoređuju s onim Slothom iz Gooniesa. Svatko tko voli rukomet, a ne mora ni prema jednom kriteriju biti pristran, nije zaljubljen u ljude za koje u žargonu kažemo da jedu malu djecu. Pomislili smo da je s tim "kanibalizmom" završeno 2007. No kojim će putem Njemačka ići na svom svjetskom prvenstvu, bilo je jasno onoga trenutka kada je Oliver Roggisch imenovan pomoćnikom Christiana Prokopa. Roggisch je inače bio specijalist za obranu 2007., kada je Njemačka u Köln Areni također stigla, uz dosta repova, do naslova svjetskih prvaka. Nama očito nije suđeno da nam ona bude mjesto sreće.

Nakon utakmice s Njemačkom ponovno nam se dogodio deja vu. Lino Červar, ovaj put ne mlateći bananom, držao nam je predavanje o Olimpijskoj povelji. Što piše u njoj, slušali smo i u Austriji 2010. Prema Červaru, duga je povijest "dansko-hrvatskih sukoba". I 2009. Danci su sudili finale svjetskog prvenstva. Tada je Davor Dominiković, danas Červarov pomoćnik, a onda stručni komentator, nazvao suce pederima (jedan se prezivao Pedersen). Vjerujemo da je nakon utakmice bio još slikovitiji. Uostalom, IHF je zbog ponašanja prema zapisničkom stolu, gdje je sjedio delegat iz Argentine, otvorio istragu. Povijest se sada ponovila, s sličnim akterima, no ovaj slučaj još je zanimljiviji. SP su organizirale dvije zemlje, a sudački par iz jedne zemlje domaćina sudio je reprezentaciji druge zemlje, i to ključnu utakmicu, za plasman u polufinale. Sjetite se finala Svjetskog nogometnog prvenstva, kada zbog blizine Hrvatske finale nije mogao suditi Srbin Milorad Mažić. Jednostavno, želi se otkloniti bilo kakva sumnja. Nije Červar to spomenuo, jer nije bilo u njegovu mandatu, ali sjetimo se i polufinala EP-a u danskom Herningu, gdje će Hrvatska ovaj put igrati samo za plasman, kako smo izgubili od domaćina uz dosta sudačkih repova. Znate li tko je tada sudio? Njemački par Geipel-Heibig. Tada je već Slavko Goluža opleo po domaćinu, ne samo zbog "sudačkih kuhinja" nego i zbog kriminalne organizacije prvenstva. Od nekih hrvatskih medija Slavko je tada prikazan nekulturnim, nezahvalnim, neizostavno je bio samo obični "hadezeovac i glupan". Jednostavno, Goluža što god učinio, ma koliko god bio u pravu, bilo bi prikazano pogrešnim. Slično se i sada događa Červaru, koji se i sam doveo u situaciju da je izgubio dio kredibiliteta za paljbu po sucima. Sigurno u ovoj igri izvan terena dimenzija 40 x 20 Hrvatska ne treba šutjeti. Jer ono "ne bi o sucima" već je postalo prilično iritantno. No uvijek prvo treba pogledati vlastite pogreške. Koliko god te danski suci oštetili, ovo će svjetsko prvenstvo ostati zapamćeno po tome što je Hrvatska nedopustivo i neopravdano izgubila od Brazila. I tu treba tražiti razlog neplasmana u polufinale. I, dakako, gubitka manevarskog prostora u stvaranju slike da te sudačka organizacija počne cijeniti. Jer suci ne uzimaju velikima. A veliki, ili oni koji to žele biti, ne gube baš utakmice poput one protiv Brazila.