Mladi ljudi na Zagrebačkom festivalu garantiraju budućnost kvalitetne hrvatske pop scene
Vezani članci
NIKOLINA TOMLJANOVIĆ NASTUPA NA ZAGREBAČKOM FESTIVALU
Uoči 66. izdanja Zagrebačkog festivala, 25. siječnja, uz izravan televizijski prijenos, popričali smo s njegovim umjetničkim direktorom, Nenom Belanom. Ovaj splitski kantautor s riječkom (i zagrebačkom!) adresom, već je treću godinu na čelu festivala – u intervjuu nam je otkrio kako izgleda odabir pjesama za festival, koji je njegov značaj za cjelokupnu domaću glazbenu industriju te kako će izgledati budućnost festivala s novim autorskim i glazbenim licima...
Kada bi izbor pjesama nadolazećeg, 66. Zagrebačkog festivala, s obzirom na raznolikost stilova i izvođača, morao sažeti u jednu rečenicu, kako bi ona glasila?
Ona bi glasila: 66. Zagrebački festival predstavlja 21 novu skladbu, probrane najbolje hrvatske urbane pop glazbe, u svoj svojoj raznolikosti izraza, djela mnogih od ponajboljih hrvatskih autora, u izvođenju nekih od najkvalitetnijih domaćih izvođača svih generacija, s naglaskom na one na kojima svijet ostaje. Eto, poprilično duga rečenica (smijeh).
Kako zapravo izgleda proces odabira pjesama za festival i koja je tu tvoja uloga kao umjetničkog direktora? Na koje kriterije uredništvo festivala posebno obraća pažnju?
Prvo moram naglasiti da nisam ja nekakav, recimo, kralj Tomislav već je rad na Zagrebačkom festivalu timski rad. Zajedno sa svojim timom promišljam na unapređivanju koncepta festivala, a iza svega opet stoji naša krovna organizacija - Hrvatsko društvo skladatelja.
Što se tiče samog procesa, prvo se objavljuje službeni natječaj, uobičajno u rujnu svake godine. Natječaj traje mjesec dana, a u tehničkom smislu, autori prijavljuju svoje radove online , na web stranici Zagrebačkog festivala. Nakon toga, moja malenkost, u suradnji sa svojim timom, sastavlja stručno uredništvo, obično peteročlani ili šesteročlani, sastavljen od ljudi koji su profesionalno vezani za show bussiness, dakle novinara, radijskih ili televizijskih glazbenih urednika, aranžera, producenata i slično. Uredništvo je, inače, svako godine u drugom sastavu... Nakon mjesec dana, kad se zatvori natječaj, uredništvo se okuplja i kreće višednevni proces preslušavanja pristiglih radova te njihovog ocjenjivanja, odnosno tajnog bodovanja i to u nekoliko krugova, pri čemu u svakom krugu otpada oko 50% radova, od obično 200-300 pristiglih svake godine. U zadnjem krugu tako ostane 40-ak skladbi iz kojih onda dobijamo ovih 20-ak koje se izvode na Festivalu. Moja odgovornost je da kontroliram cijeli taj proces i garantiram njegovu “legalnost”.
Ovogodišnji festival okuplja značajan broj kantautora i kantautorica mlađe generacije. Je li to znak da su nove generacije prepoznale Festival kao svoj?
Pa to je jedan prirodan proces, na mladima svijet ostaje, kao što sam već spomenuo i u prvom odgovoru. Nama je osobito zadovoljstvo i, naravno meni kao umjetničkom ravnatelju, što sam dobio priliku i čast aktivno sudjelovati u tom procesu pomlađivanja kvalitetnog segmenta domaće pop scene. A mladi su osjetili da smo mi to shvatili i nekako nas očito “prigrlili” kao mjesto gdje će rado doći. Naravno, to nikako ne znači da su starijoj i već etabliranoj generaciji naša vrata zatvorena, dapače, svi su dobrodošli i rado viđeni na Festivalu! Ponavljam, Zagrebački festival je festival svih generacija s tim da nam je osobito drago vidjeti kvalitetne mlade ljude u ovom okruženju jer to garantira budućnost kvalitetne hrvatske pop scene.
Također, ove godine zamjetan je i broj sudionika iz Slavonije – može li se reći da se Slavonija konačno „inati“ i u onom glazbenom smislu?
Slavonci, kao i svi ostali iz Republike Hrvatske, dobrodošli su na festival jer on je koncipiran kao nacionalni. Nas dapače veseli da imamo i Slavonaca i Dalmatinaca i Istrijana i Primoraca i svih ostalih na okupu, tu, zajedno. Stoga, dobrodošli Slavonci i svi ostali! I ako trebam izabrati favorita, moj favorit je Zagrebački festival!
U kolikoj su mjeri radijske stanice i mediji prihvatili Zagrebački festival kao referentno mjesto domaće pop glazbe? Kako se festival odnosi prema famoznom „radijskom formatu“?
U Hrvatskoj imamo danas puno radio postaja, čini mi se preko 150, i to naravno ovisi o svakoj od njih ponaosob, odnosno o njihovoj programskoj politici i ukusima radijskih urednika. Nije u nasoj moći da ih kontroliramo, mi samo nudimo jedan visokokvalitetan domaći proizvod iza kojeg stojimo. Međutim, po svim statističkim izvještajima iz godine u godinu, radijski glazbeni urednici su nas jako dobro prihvatili i festival svakako ispunjava svoju svrhu. Što se tiče “radijskog formata”, imamo negativan stav prema njemu jer smatramo da on ne igra u korist razvoja domaće popularne kulture. Isto tako smatramo da bi se zakonom trebao osigurati veći postotak obaveznog emitiranja domaće glazbe u eteru, po uzoru na neke najrazvijenije europske države poput Francuske te na taj način također njegovati i štiti hrvatsku glazbenu kulturu.
Koje bi izvođače ne-festivalskog usmjerenja jednog dana volio vidjeti na pozornici Zagrebačkog festivala?
Izvođača ne-festivalskog usmjerenja na Zagrebačkom festivalu uvijek ima, u jednom malom “začinskom” postotku. To je također naša programska politika i to me uvijek posebno raduje i veseli. Ove godine je to, recimo, Anna Moor, a prošlih godina bili su to, primjerice, grupa Manntra, zatim Gelato Sisters, Opća opasnost i mnogi drugi... S tom idejom ići ćemo, vjerujem, i dalje naprijed u naredne festivale.
Ove godine Zagrebački festival odat će počast Oliveru Dragojeviću i pjesmama koje je on izvodio na Zagrebfestu krajem sedamdesetih. Riječ je o velikim pjesmama koje ipak nisu u radaru šire javnosti…?
Ne bih se složio da nisu baš u radaru šire javnosti, pa tko nije čuo za “Ključ života” ili “Majko, da li znaš”?! Doduše, Oliver nije previše nastupao na Zagrebačkom festivalu, ipak je bio najviše vezan za Split, što je i prirodno. Ali i ovih pet pjesama, po mojoj statistici, od kojih će velike tri biti izvedene u show programu, itekako su ostavile traga na našoj glazbenoj sceni i ja sam, kao umjetnički ravnatelj ovog festivala, osobito ponosan na tu činjenicu.
Lani je Zagrebački festival, po prvi put u novijoj povijesti, nagrađen Porinom – kakvu budućnost predviđaš festivalu u kontekstu domaće glazbene industrije u naredno vrijeme?
Točno, nadam se da ćemo i ove godine opet makar biti nominirani za tu nagradu, a borit ćemo se kao lavovi i da ju osvojimo! (smijeh) Inače, festival je u ovih posljednjih šest godina evidentno kvalitetno isprofiliran zauzevši jedan stabilan i siguran kurs. Prepoznat je opet, a s obzirom da je dokazani brand jos od 50-ih godina prošlog stoljeca, točnije od 1953., kao najstariji domaći festival, drugi u Europi, predviđam da je njegova budućnost neupitno dobra, a zadnju riječ će svakako imati naši autori i izvođači.
Lani si izjavio da kuhinja Nene Belana i Fiumensa „uvijek radi punom parom“ – što se kuha za 2019., možeš li otkriti, možda i neku ekskluzivu?
Kad bi otkrio neku ekskluzivu, to bi prestala biti ekskluziva! (smijeh) U svakom slučaju, pripremam opet jedan interesantan neočekivani duet, neću još otkriti s kim, ali ubrzo ćete vidjeti. Naravno, sa svojim Fiumensima kotrljam se tisućama kilometara, “pržimo” i dalje punom parom, širom nam Domovine, pa i šire, a bit će sigurno i neki novi singl u toku godine. Aktualna su i dva “dodatna” programa, Mediteranski Orkestar, dakle unplugged verzija mojih pjesama s proširenom formacijom na bini uključujući ponekad i klapu te program double retro show - Neno Belan & Fiumens sviraju pjesme legendarne grupe Đavoli. Pregovaram i za izradu glazbe za jedan domaći film, objavit ću vjerojatno kompilaciju “Dueti” – odmora nema! (smijeh) P.R.