Mont Blanc, velika želja zaljubljenika u planine Hrvoju Tržiću i Franji Matasiću iz Našica, postala je stvarna. Nakon dugo planiranja, treniranja i odricanja osvojili su ledom okovani vrh Alpa, 4810 metara visoki Mont Blanc na granici Francuske i Italije.

U alpinističkom pohodu na Mont Blanc, prema mišljenju nekih najviši vrh Europe, pridružio im se i bračni i alpinistički par Silvija i Ratimir Čajka iz Požege. A iz Požege krenula je i vožnja automobilom duga 1100 kilometara do talijanskog Valtournenchea, pa su žičarom Cervino došli na visinu 3380 metara gdje su se aklimatizirali, ali se i popeli na vrh Breithorn u Švicarskoj na 4164 metara. Nakon spuštanja i prebacivanja u Francusku krenuli su u osvajanje krova Alpa koje je trajao tri dana.


Ekspedicija je uspon počela od željezničke stanice u Chamonixu i vožnje vlakićem do Nid D‘Agile na 2380 m, a onda je krenulo penjanje do planinarskog doma Refuge de Tete Rousse na 3167 metara i Kuloara smrti. Trebala je oko dva sata da se svlada tih 800 metara.
- Dionica je vrlo naporna i opasna jer se penje okomitim stijenama kroz kuloar smrti, gdje se cijelo vrijeme kotrlja kamenje. To je možda i najopasnija točka uspona jer je potrebno prijeći vrlo usku stazu dugu sedamdesetak metara preko strme stijene. U Chamonixu su nas upozorili da se ove godine zbog suše, kamenje praktički stalno kotrlja. Nije nam bilo svejedno, no kuloar smrti uspješno smo prošli - rekao je Hrvoje Tržić, predsjednik Planinarskog društva Krndija Našice.
Nakon toga slijedio je uspon na greben, koji je bio u snijegu, i do novog planinarskog doma Gouter na 3817 metara, gdje su se planinari odmorili prije polaska prema vrhu.
- Tri sata poslije ponoći bilo je buđenje. Prvo su krenuli Talijani i Francuzi, a onda i naša mala grupa. U daljini ispred nas vidjeli smo već velik broj penjača s istim ciljem. Temperatura se spustila na minus deset Celzijevih stupnjeva. No imali smo sreće s vremenom i samo nas je pratio lagani povjetarac. Međusobno smo bili povezani užetom za navez. Nije bilo lako, jer smo povremeno osjetili i nedostatak kisika – priča Franjo Matasić, dopredsjednik PD Krndija Našice i kaže da mu puno znači što je u HGSS-u.

Hrvoje Tržić dodaje da je potrebno bilo proći jaki uspon po ledu s derezama i cepinom, potom tzv. žilet, greben od snijega, širine samo pola metra, gdje su s obje strane ponori.
- Moraš stalno paziti i opasno je ako zapnete derezom o derezom. Jedna nesmotrenost može dovesti do ozljeda i pogibije. No stigli smo bez većih problema na vrh i pogled od kojeg zastaje dah. Čestitali smo si, obavili fotografiranje, kratko se divili pogledu i krenuli natrag. Pravi uspjeh je kada se popnete, ali još veći kada se sigurno spustite. Planinu se nikada ne smije podcijeniti i mora se u svakom trenutku shvatiti ozbiljno – ističe Hrvoje.
Nakon dolaska do planinarskog doma Goutera i odmora planinari su krenuli sa spuštanjem prema baznom logoru.
Za ovaj uspješni pothvat, našički planinari Hrvoje Tržić i Franjo Matasić pripremali su se godinu dana. Prvo su uspješno završili prvi organizirani visokogorski tečaj u Slavoniji, popevši se na vrh Monterossa visok 4554 metara, jedan od najvećih vrhova Europe, na granici Italije, Švicarske i Francuske. Dio priprema bio je i Velebit i uspon na njegov drugi najviši vrh – Sveto Brdo, visok 1751 metar. Iza njih je grčki Olimp te vrhovi u Francuskoj, Švicarskoj, Austriji, Italiji i Sloveniji.
- Mnogo smo se penjali i nadamo se da će biti još takvih zajedničkih uspona. Ovo je veliki uspjeh za nas obojicu, ali i za naše Planinarsko društvo Krndija i Grad Našice jer 20 godina nitko se nije penjao do tih visina. Mont Blanc san je za mnoge planinare i alpiniste, a za nas je postao stvarnost – zaključuju pustolovi Franjo i Hrvoje, koji su bili u oblacima Mont Blanca i divili se okolišu okovanim snijegom i ledom.