Potpuno u sjeni nogometnih događanja u mađarskom Debrecenu odigrano je Svjetsko juniorsko prvenstvo za rukometašice na kojemu je nastupila i hrvatska reprezentacija uzrasta 1998./1999. Pod vodstvom izbornika Ivana Jerkovića naše su mlade rukometašice završile natjecanje na devetom mjestu. U juniorskoj reprezentaciji participirala je i Lucija Zeba, Osječanka, kojoj je ovo bilo prvo veliko natjecanje u dresu reprezentacije.

Zanimljiv je njezin rukometni put. Naime, Lucija je rukomet počela igrati u Osijeku kada je imala deset godina, ali je već četiri godine članica mađarskog Kozarmislenya, podružnici uglednog Gyora. Naime, kako bi privukli darovite igračice iz pograničnih zemalja aktualne prvakinje Europe, organizirali su svoju podružnicu u mjestu u blizini Pečuha gdje su formirali klub koji s mladim snagama igra Prvu B mađarsku ligu.


- Kompletna obitelj mi je u sportu. Stariji brat je nogometni sudac. Otac je još uvijek aktivan u Veteranskom rukometnom klubu Osijek, a mama je instruktorica fitnessa. Prije četiri godine stigla je ta mogućnost. Naime, osim rada u trenerskom sustavu Gyora, osigurano mi je bilo školovanje u hrvatskoj gimnaziji u Pečuhu, u kojoj sam upravo maturirala.
S Lucijom je cijelo vrijeme u Pečuhu cimerica još jedna Osječanka i njezina imenjakinja Lucija Hummel. Ona je također hrvatska reprezentativka, ali u onom mlađem kadetskm uzrastu. Zanimljivo, Luciji Zebi nastup na juniorskom SP-u bio je prvo veliko natjecanje u dresu reprezentacije. I završila ga je kao ponajbolji strijelac Hrvatske.
- Ranije nisam bila pozivana zbog različitih razloga. Sada sam započela prvenstvo kao pričuva na desnom krilu Teni Japundža. Na žalost, ona se u susretu s Njemačkom ozlijedila. Moram priznati da mi nije bilo nimalo svejedno uskočiti. Ipak nisam imala iskustva igranja ovako velikih natjecanja. No, iz utakmice u utakmicu igrala sam sve bolje, tako da sam na kraju završila kao treći ili drugi strijelac naše reprezentacije.
Lucija je u reprezentaciji igrala na poziciji desnog krila. U svojoj ekipi igra i desnog vanjskog. Koja ti pozicija više odgovara?
- Ja više možda volim igrati desnog vanjskog jer volim skočiti, opaliti po golu. Nemam straha, pa makar i da gubimo jedan razlike i da imamo zadnji napad. Međutim, na terenu nekako se prirodnije ponašam na krilu. Tamo sam više snalažljivija. Usto, visoka sam 176 centimetara. Nisam niska, ali je to visina bliža krilima negoli vanjskim igračicama.
Hrvatska je na SP-u osvojila deveto mjesto. U skupini je poražena od Francuske i Španjolske, a pobijedila Egipat, Švedsku i Njemačku. U ključnoj utakmici prve nokaut-faze poražene su od Rumunjki da bi uvjerljivom pobjedom nad Islandom došle do utješnog devetog mjesta.
- Mogu reći da je mene osobno taj poraz od Rumunjske strašno pogodio. Puno smo griješile, gubile loptu. Neću reći kako nismo imali sreće, nego jednostavno to je bila utakmica u kojoj je dosta toga išlo po zlu.

Sada nakon toga iskustva razmišljaš sigurno što i kako dalje u karijeri?
- Ma ja ću vam iskreno reći. Znam sanjati po noći kako igram za Gyor. Voljela bih jednoga dana igrati u vrhunskom klubu. No, ne žuri mi se nigdje. U Pečuhu sam upisala slavistiku. Još bih godinu dana sigurno igrala tamo u njihovoj seniorskoj ekipi. Prošle godine dosta sam igrala u njihovoj kadetskoj ekipi jer im je trebalo pojačanje i imali su ambiciju osvajanja. Nagodinu ću vjerojatno igrati samo za njihovu seniorsku ekipu.
Premda već imaš ponuda i iz prvoligaških sredina. Naravno i iz Hrvatske?
- Da, ponude postoje. Sigurno je ambicija u dogledno vrijeme igrati u jačim prvoligaškim ekipama. Jedan od razloga ostanka je i što bih stekla mogućnost dobivanja mađarskog državljanstva.
Što to donosi?
Ne, ne mislim mijenjati reprezentaciju za koju bih igrala, ako to mislite. Puno je još kombinacija. Naravno, tu je i fakultet. Možda se predomislim, možda mi se ovo i svidi, ali iskreno više vidim sebe u kineziologiji, tako da ću vjerojatno ubuduće upisati taj fakultet. Trenutačno sam potpuno posvećena sportu - zaključila je mlada Osječanka na školovanju u Mađarskoj.