VINKOVCI - Možda široj javnosti nije poznato, ali u vinkovačku Opću županijsku bolnicu javljaju se pacijenti iz županjske Posavine gdje je Sava prije četiri godine probila nasip i poplavila sela uz desnu, hrvatsku, i lijevu bosansku obalu, koji se žale na traume koje su liječnici identificirali kao PTSP.
Zatražili smo pojašnjenje na pravom mjestu – na Odjelu psihijatrije OŽB-a Vinkovci, kod dr. med. Vlade Divkovića spec. psihijatrije i uži specijalist socijalne psihijatrije, koji se ovim problemom bavi od prvih dana poplave. Na njegov je prijedlog osnovan stalni Odjel za psihijatriju u Županijskoj bolnici Orašje gdje su bila 43 pacijenta sa simptomima PTSP-a.
- Odjel je imao 24-satna dežurstva i bio pokriven medicinskim osobljem. Za mjesec dana samo je jedan pacijent upućen u druge bolnice. Ni jedan nije umro, ali bilo je tjelesno iscrpljenih, gladnih i zapuštenih. Nisam nikada načinio statistiku patologije liječenih, ali sjećam se dobro tih dana. Prvih tjedan dana radilo se o izuzetno intenzivnom stresnom iskustvu koje je obuhvatilo veliki broj ljudi. Prvih dvoje koji su dovedeni na odjel u Vinkovce imali su psihotične reakcije, a jedan od njih nije uopće ranije liječen, dok je drugi liječen zbog ratnog PTSP-a. Još dva pacijenta imali su ranije verificirane psihijatrijske dijagnoze. Jedan od njih je medicinski radnik. Te poremećaje karakteriziralo je krivo tumačenje poplave. Jedan je optuživao svog priku da je on "pustio Savu" kako bi ga utopio i prisvojio njegovu imovinu. Kada su došli spasioci odvesti ga čamcem iz poplavljene kuće u vodi do potkrovlja, nije se dao izvući, jer, vikao je da mu je svejedno hoće li ga prika ubiti, ili će u svojoj kući umrijeti. Drugi je umislio da su to namjerno načinili da ga ubiju. Imali smo slučaj da je pacijent, inače nastanjen u Austriji, došao vidjeti svoju poplavljenu kuću u Vidovicama, i kada ju je vidio svu u vodi, napio se i htio se objesiti, iako nije liječen kod psihijatra. Bilo je jako neobičnih prvih reakcija na stres - prisjeća se dr. Divković dodajući kako su im se u to vrijeme javljali razni "volonteri" nudeći pomoć u radu s duševno oboljelim pacijentima, a zapravo su se htjeli domoći narkotika.
Što je PTSP, i kako se on dijagnosticira i kod oboljelog manifestira, pitali smo dr. Divkovića..
- Prema jednom od kriterija, tegobe vezane za traumatsko iskustvo, ratno i svako drugo, moraju trajati najmanje mjesec dana tako da tada nismo niti mogli dijagnosticirati rekaciju na stres kao PTSP. Tada smo ih dijagnosticirali kao akutne reakcije na stres, psihotične, depresivne, psihosomatske.... Oni akutno psihotični za nekoliko su se dana uz terapiju vraćali u normalu i njima je nastavljena terapija još idućih šest do 12 mjeseci. Većina njih je ostala sa simptomima PTSP-a, ali blažeg stupnja i nije značajnije utjecala na životno funkcioniranje. Većina depresivnih reaktivnih stanja je ostala, kao depresije koje su nastavile s terapijom uz pojedine simptime PTSP-a. Oni koji su somatski reagirali na stres i dalje su ostali na terapiji, ali ne kao PTSP, nego kao somatizacioni poremećaji. Kako prepoznajemo PTSP kao poseban poremećaj? To je često ponavljanje neželjenih misli, slika, predstava i cijelih traumatskih događaja, sanjanje događaja, vraćanje i podsjećanje na njih. Tu je i izbjegavanje podsjećanja na događaj, jer im stvara jaku nelagodu i strah, otupljenost u afektu, burno reagiranje, ili neadekvatno reagiranje na poticaj, socijalno, radno i životno funkcioniranje znatno narušeno. Prema mojim procjenama oko 20 do 30 posto pacijenata imalo je razne psihičke tegobe koje su posredno ili neposredno posljedica tog jakog stresogenog iskustva, poplave. Sada kod nas povremeno dolaze pacijenti i nastavljaju ambulantne kontrole - kaže dr. Divković.
Dodaje kako u Vinkovce još uvijek šalju pacijente koji su u takvom pogoršanju koje iziskuje bolničku skrb i mjesečno imamo do tri takva pacijenta, a na kontrole i praćenje dolazi desetak pacijenata s područja Gunje, Strošinaca i Rajeva Sela.