Golema rijeka od više od 500.000 crveno-bijelih navijača dočekala je u ponedjeljak u Zagrebu hrvatske nogometne reprezentativce koji su na Svjetskom nogometnom prvenstvu osvojili srebrnu medalju. Veličanstven doček, zasigurno nezapamćen kada je riječ o povratku hrvatskih sportaša nakon uspjeha na međunarodnoj sceni, priredili su nogometašima nakon osvojenog drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Rusiji brojni Zagrepčani, ali i Hrvati iz svih drugih dijelova zemlje, kao i inozemstva.

Stari i mladi, veliki i mali, svi su u hrvatskim dresovima pohrlili srebrnim nogometašima prirediti nezaboravan dan - za povijest. Ako u Rusiji možda i nisu bili posve svjesni opsega pozitivne euforije koju su u Hrvatskoj izazvali u zadnjih mjesec dana, mnoštvo oduševljenih ljudi koje je uz cestu pratilo do središnjeg zagrebačkog trga posve su vratili osmijeh na lica naših nogometaša, brišući umor i žal za titulom koja im je pomalo nesretno izmaknula.


Prilikom ulaska zrakoplova Croatia Airlinesa u hrvatski zračni prostor, u kojem se srebrna nogometna reprezentacija vraćala sa Svjetskog prvenstva u Rusiji, Vatrenima su prvi poželjeli dobrodošlicu piloti MIG-ova, prateći ih od ulaska u hrvatski zračni prostor uz poruku "Pobjednička Hrvatska vojska pozdravlja Vatrene. Dobrodošli u Hrvatsku - zemlju pobjednika". Hrvatsko ratno zrakoplovstvo zahvaljuje na časti da prvi dočeka pobjednike na povratku u domovinu, poruka je pilota iz aviona MIG-21 Vatrenima pri dolasku. Hrvatska kontrola zračne plovidbe uputila im je poruku. "Dragi naši Vatreni, sudionici hrvatske nogometne oluje Rusija 2018., Hrvatska kontrola zračne plovidbe s ponosom vas pozdravlja i želi vam dobrodošlicu u hrvatski zračni prostor. Hvala na iskazanom zajedništvu i još samo jedna riječ - neopisivo", riječi su kojima su kontrolori leta pozdravili Vatrene.
Zrakoplov s nogometašima praćen MIG-ovima preletio je i iznad Trga bana Jelačića izazvavši oduševljenje oko 110.000 navijača koji su ih tamo čekali na središnjoj proslavi povijesnog uspjeha na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Ta brojka bila je znatno veća kada se dodaju ljudi koji su ih dočekali u Zračnoj luci Franjo Tuđman i na ruti kojom se kretao autobus od Zračne luke, preko Novog Zagreba, Vukovarske i Savske ulice do središnjeg zagrebačkog trga. Reprezentativci su u nevjerici promatrali rijeke ljudi koje su ih pratike na putu od zagrebačke Zračne luke Franjo Tuđman prema Trgu bana Jelačića. Na cijeloj trasi kretanja autobusa s članovima reprezentacije od zračne luke do trga bilo ih je više od 200.000.
Odmah po slijetanju sa zakašnjenjem, u 15.20 sati (zrakoplov je iz Moskve poletio oko 12), svjetski viceprvaci za okupljene zaposlenike zračne luke otpjevali su refren iz budnice "Moja domovina", a potom se ukrcali na autobus koji je uz pratnju policije krenuo prema Zagrebu. Tempo kojim se autobus kretao dopustio je igračima da od okupljenih navijača, koji se broje u tisućama, uzimaju dresove i potpisuju ih.
Više od 40 minuta bilo je potrebno autobusu da napusti prostor zračne luke i probije se do Zagrebačke ulice, na kojoj se autobus mogao početi malo brže kretati. Ni sat vremena od slijetanja zrakoplova sa svjetskim nogometnim doprvacima, panoramski autobus s članovima hrvatske reprezentacije nije uspio dospijeti dalje od Velike Mlake. Trasom kojom su Vatreni prolazili do središnjeg trga, otvoreni autobus s Vatrenima, pratio je i helikopter s hrvatskom zastavom u njihovu čast. U isto vrijeme na glavnom trgu se atmosfera užarila uz niz poznatih sportskih hitova koje smo toliko puta slušali i pjevali ovih dana, predvođenih onima najnovijim navijačkim pjesmama. Program na glavnom zagrebačkom trgu počeo je još prijepodne, cijeli je u bio prepoznatljivim crveno-bijelim kvadratićima, pa je tako velikim crveno-bijelim plaštem ogrnut i spomenik banu Jelačiću.
U gradu su pak vladale neviđene scene, ljudi su visjeli s prozora i penjali se na krovove kuća i zgrada, kao i semafore. Izbornik Zlatko Dalić u suzama je pozdravljao ljude, a igrači su u transu mahali zastavom. Navijanje i pjesmu s autobusa predvodili su neizbježni Domagoj Vida sa šokačkim šeširom na glavi, Mario Mandžukić, Luka Modrić i Šime Vrsaljko. Igrači su objavljivali svoje snimke na društvenim mrežama ne krijući oduševljenje. Tako je Ćorluka objavio snimku na kojoj se vidi upravo najbolji nogometaš Svjetskog prvenstva Luka Modrić s bakljom u rukama kako predvodi povijesno slavlje. U autobus je u jednom trenutku ušao i pjevač Marko Perković Thompson, izazivajući kao i uvijek podijeljene reakcije na društvenim mrežama.
Tisuće ljudi na trasi od aerodroma do Trga bana Jelačića pozdravljali su igrače i izbornika Dalića, a autobus je nekoliko puta zapeo u masi, jer navijači nisu puštali kolonu da prođe. Totalna ludnica vladala je i u Savskoj ulici, a policija je micala građane s ceste kako bi autobus s igračima prošao, palile su se bengalke, navijači su pjevali, a kolona se polako kretala prema trgu.

Cijelom trasom oduševljeni navijači pozdravljali su svoje heroje koji su u proteklih mjesec dana ostvarili najveći uspjeh u povijesti hrvatskog nogometa osvajanjem drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, no najveća gužva uslijedila je upravo u posljednjem kilometru. Autobusu s hrvatskim nogometnim reprezentativcima trebalo je više od tri i pol sata da prijeđe put od zagrebačke zračne luke do Trga RH, odnosno zgrade HNK, gdje ih je još samo jedan kilometar dijelio od prepunog Trga bana Jelačića. No, to je zbog nevjerojatne gužve bio i najsporiji dio puta. "U boj, u boj", i "Mi, Hrvati", orilo se sa svih strana, u zrak su poletjeli baloni, a ljudi su neumorno pjevali, unatoč kiši koja je sve jače padala podsjećajući na ugođaj prilikom dodjele medalja.

Kada se kroz dim baklji na trgu konačno ukazao autobus, atmosfera je kulminirala u zaglušujućoj buci, a emocije se pomiješale u neizrecivoj sreći i ponosu. "Srce mi gori" Zaprešić boysa, ponovno se zaorilo iz sto tisuća grla na trgu, a od tog prizora naježili su se i svi oni koji su doček pratili u svojim kućama diljem Hrvatske putem televizijskih ekrana. Slijedile su "Bježite ljudi...", "Neopisivo", "Srce vatreno", i sve druge pjesme koje i djeca kod nas znaju napamet, a sada su odjekivale novom snagom. I zajedništvom, koje nadajmo se, nećemo već sutra zaboraviti. Tko bi prije samo šest mjeseci rekao da će se to dogoditi upravo zbog nogometaša i donijeti nam dane koji nikada, dok smo živi, nećemo zaboraviti.