Hrvatska u Rusiji nije u središtu priča samo zbog sjajnog rezultata koji su na terenu napravili naši reprezentativci već i zbog navijačke vojske koja je pratila Vatrene na putu do finala. Istina, možda nije uvijek bila brojna kao što su to bili suparnici, ali imala je svojih velikih trenutaka.

Kalinjingrad je ostao nezaboravno iskustvo, a i u polufinalu s Engleskom naši su navijači briljirali. U cijeloj toj priči postoji i jedna konstanta - golema navijačka zastava koju su ponosni Crikveničani nosili baš na svaku utakmicu. Ta "kockasta zvijer“ od zastava zauzima čak 1000 kvadrata. U originalu je dugačka 96 metara, a deset i pol metara je široka. Ta je zastava „na usluzi“ raznim hrvatskim sportašima od 2004. godine i gdje god se pojavi, izaziva veliku pozornost. Inače, kada je u punom obujmu, za razvijanje te zastave potrebno je stotinjak ljudi.
- Ideja je rođena 2004. godine. Sjedili smo u Crikvenici i razmišljali kako bismo mogli napraviti nešto posebno za bodrenje naših reprezentacija. Htjeli smo nešto spektakularno i upečatljivo i tako smo se odlučili izraditi tu veliku zastavu. Inače, nas je u ekipi od pet do deset - kaže Bruno Dobrinić, jedan od ponosnih barjaktara, pa dodaje:
- Prvi put smo je nosili u Portugal 2004., a poslije je bila na rukometnim prvenstvima i na Olimpijskim igrama. Radili smo je o svom trošku i ona je zaštitni znak Crikvenice, a danas je prepoznatljiva u cijeloj Europi, pa i šire. Mnogi su pisali o njoj. Inače, do Rusije zastava je bila nešto manja, prostirala se na 700 kvadrata, a onda smo je odlučili povećati na trenutačnu veličinu.
No, to je dečkima donijelo samo više problema nego radosti. Na kraju je zastava morala biti podijeljena na tri dijela, pa ponovno šivana, ali u Rusiji se više neće pokazati u svom najvećem obliku. Osim toga trebalo ju je i nositi po Rusiji jer uopće nije lagana.
- Kada je cijela, teži gotovo sto kilograma. Baš zbog toga smo je morali rezati jer je bila preteška za avion. Sad njezina veličina iznosi 67x10,5 metara. Nije nju lako nositi okolo, ubijamo se nas trojica noseći je, ali za Hrvatsku koja je u finalu ništa nije teško. Putovala je po Rusiji na mnogo načina, avionom, vlakom, metroom, a sad smo konačno pronašli prijatelje iz Samobora koji su ovdje kombijem, pa nam je oni voze do mjesta gdje je odlučimo raširiti. Prerezali smo je na tri dijela, pa smo je poslije spajali.
Da, to je jedna od zanimljivih priča koja se dogodila u Nižnjem Novgorodu. Naime, dva dijela zastave spajana su na jednom od gradskih trgova, a obavila ga je lokalna krojačica.
- Pronašli smo krojačicu u Nižnjem preko naše prijateljice koja živi u Crikvenici, a rođena je u Nižnjem. Došla je krojačica na trg, mi smo se pobrinuli da joj riješimo struju i ona nam ju je spojila na ovu veličinu 67x10,5 - prepričava Bruno jedan od doživljaja iz Rusije.
Uoči susreta s Engleskom pokušali su je razviti nigdje dalje nego na Crvenom trgu, ali su morali odustati od te ideje jer nisu dobili dopuštenje ruske policije za tu akciju.
- Žao nam je što nam nisu dopustili razvijanje na Crvenom trgu. To bi bilo za povijest. Objasnili su nam kako to i inače nije dopušteno, pa ne mogu napraviti iznimku. No, lijepa je bila i ona slika kada smo je razvili ispred Crvenog trga. Danas ćemo pokušati ponovno dobiti dopuštenje i planiramo je razviti oko 13 sati na Crvenom trgu ili pokraj njega. Nadam se kako će biti puno naših navijača i kako će nam pomoći u stvaranju još jedne lijepe slike koju ćemo poslati u svijet - zaključio je Bruno Dobrinić.