Prema Svjetskom izvještaju o sreći, u razdoblju 2015. do 2017. godine Hrvatska je bila druga najnesretnija nacija u Europskoj uniji, a prema procjeni svojih stanovnika. Iza nas je bila samo Bugarska, a trend nam čak i u odnosu na njih nije išao u prilog - nama je osjećaj sreće padao. No, kako je u svojoj kolumni na tu temu zaključio poduzetnik Nenad Bakić, "euforija oko nogometne reprezentacije toliko je oraspoložila Hrvate, da (bar trenutačno) više nismo najnesretnija nacija".

I to je činjenica, odjek uspjeha naših nogometaša kod većine je naših građana uspio već gotovo zaboravljeni osmijeh zadržati nešto duže na licima, uz groznicu iščekivanja što donosi nedjeljni finale. No, kako preživjeti predstojeći ponedjeljak bez svega toga? Pa onda utorak i dane poslije njega. Što kada se vratimo svakodnevnom životu, kad stigne postnogometna depresija i smiri se euforija, kako zadržati bar djelić pozitivnog iz svih onih poruka koje smo slušali ovih dana? Na tu smo temu razgovarali s nekolicinom naših sociologa, psihologa i psihijatara.
Psihologinja Mirjana Nazor vjeruje da dio tog ozračja u ljudima neće završiti ni u ponedjeljak, nego ćemo se, bez obzira na ishod utakmice u nedjelju, time "hraniti", razgovarati i raspravljati. A ako ne uspijemo osvojiti zlato, dodaje, onda ćemo posebice još imati sto i jedno objašnjenje za to. Stoga upozorava kako će se pozitivna priča još malo produljiti, ali je istina, kaže, i kako će kad-tad sve skupa splasnuti i morat ćemo se vratiti uobičajenim stvarima.

"Meni se čini da to ovisi o svakom pojedincu, koliko smo u stanju zaista prepoznati neku poruku koja je univerzalna. A univerzalna je u smislu da, kada čovjek nešto iskreno želi, kada se maksimalno trudi i kada je dobro organiziran onda najvjerojatnije postiže uspjeh. Ne uvijek, ali najvjerojatnije. To je oprez koji moramo sačuvati, jer se unatoč zalaganju ponekad stvari izjalove do cilja. Uostalom, naši su nogometaši do ovoga došli nakon brojnih neuspjeha koje je imala naša reprezentacija, unatoč također vrlo poznatim igračima. Stvari su se sada posložile i to jest poruka koja bi mogla prožeti živote mnogih ljudi, osobito mladih, da se ništa ne događa preko noći, nego se treba truditi i truditi. Potrebno je vrijeme, a dogodi se i kada se trudiš da ne ispadne onako kako si poželio. No, ako imaš dovoljno upornosti i strpljenja, na kraju ti ipak dođe nešto dobro i kvalitetno", naglašava Mirjana Nazor.
I sociolog Dražen Lalić potvrđuje nam kako je veliko pitanje je li ovo jedna transfuzija optimizma koja je kratkotrajna, kao i svaka transfuzija, ili će to biti lijek na duge staze koji će pomoći ozdravljenju hrvatskog nogometa, politike i društva. Uz to, kaže, ide i pitanje hoće li naši političari ostati samo na velikim riječima, što se, kaže, uglavnom odnosi samo na predsjednicu, a ne i na premijera ili će, kada skinu dresove, nastaviti politiku "kao i obično", ne uzimajući pouke s ovog svjetskog prvenstva dovoljno u obzir. Kao i mi, obični građani. "Ovo je velika šansa da se ozdravi i nogomet, i sport, i politika, i društvo. Ali prije svega da se usvoje pozitivne, konstruktivne vrijednosti koje su izrazili naši nogometaši", ističe Lalić.
Prema njegovim riječima, ovo je "trenutak dobrog osjećanja", kako bi to rekao Peter Handke. Dodaje kako se osmijeh vratio na lica ljudi, nakon niza loših vijesti kojima je obilovala naša stvarnost, jer su nam sportaši donijeli dobru vijest. Podsjeća i kako je velikoj većini građana stalo do naše države i njene promocije u inozemstvu, a konačno, imamo i koristi, jer gotovo da nema kutka na Zemlji gdje se ne zna za Hrvatsku, zbog goleme popularnosti nogometa i praćenja Svjetskog prvenstva "koje je najveći događaj ove godine u svijetu".
- Vrijednost ovog uspjeha, gdje smo među dvije najbolje momčadi na svijetu, znači da se može uspjeti i u drugim područjima, ekonomiji, kulturi, medijima... To je poruka o uspjehu koji dolazi kao učinak dugotrajnog rada i upornosti, gdje su oni bez obzira na sve teškoće našli snage da uđu u finale. To je snažna poruka našim građanima, ali ta promjena društvenih vrijednosti djeluje na dugi rok. Znači, da postoji mogućnost da ih drukčije koncipiramo kao društvo i smatramo da je uspjeh moguć kao posljedica rada, a ne nekih negativnih stvari poput podobnosti ili veza. Uspjeh naše reprezentacije definitivno ovdje nije uvjetovan lošim stvarima, jer se naši nogometaši, kao i inače, u svojim karijerama podvrgavaju visokim kriterijima koji postoje u Europi i svijetu. Oni se ovdje natječu prema istim pravilima kao i drugi, i tu su prevladali. I to je poruka, da ako napravimo sustav u kojemu se ljudi natječu prema istim pravilima, gdje nema "po babi i po stričevima", i toga je li netko član neke stranke, obrazac koji kod nas dominira pri zapošljavanju, onda i obični građani mogu više vjerovati u sustav - smatra Lalić.

Psihijatrica Elvira Koić smatra kako bi, kada sve ovo završi, svi trebali jako dobro poslušati ono što su nam oni koji nas tamo predstavljaju, izbornik Dalić, ali i "naši dečki", igrači, govorili. "Dalić je tako krasno govorio. Znači, red, rad i disciplina i svakako se jednako ponašati i u pobjedi i u porazu. Očigledno je kako je ono što su nam pokazali da se svime time, srcem i motivacijom, može mnogo postići. Ne kažem da sad svi trebamo igrati nogomet, ali svatko na svom polju može i treba se postavljati tako", rekla nam je psihijatrica Koić, dodajući kako smatra da građani u svoj toj pozitivnoj euforiji ovih dana mogu sebi pronaći neki detalj i prenijeti ga dalje, u svakodnevni život. Jer se i ovdje potvrdilo, kaže, da onaj tko radi, tko se moli i tko voli, može sve. "Jer da to ne vole, ništa od toga ne bi mogli učiniti", zaključuje Elvira Koić.
Psihologinja Josipa Božić podsjeća kako se kaže da je nogomet najvažnija sporedna na svijetu, ali obični građani od njihovih rezultata praktično nemaju konkretne koristi. No, naglašava kako je svakako sve ovo probudilo nešto pozitivno u društvu, nekakva sloga se pojavila i donijela niz pozitivnih emocija.
"I taj pozitivan duh moramo pokušati zadržati i prenijeti dalje. To bi nam trebao biti poticaj da pokušamo i dalje nastaviti tako pozitivno razmišljati o drugim, svakodnevnim stvarima. Dakle, prenijeti dio te pozitivne euforije na ono što nas čeka, nastaviti to druženje, a ne se opet razdvojiti i zaboraviti kako smo ovih dana razmišljali. Nego jednostavno pokušati na krilima svega toga nastaviti i dalje razmišljati o životu. Mislim da je ovo bilo nešto što nam nedostaje, jer se dobar dio ljudi počeo otuđivati od drugih i doista je dobro što se ovo dogodilo. Svi smo nekako opterećeni tom situacijom u državi i ovo je dobrodošlo svima nama da se malo pokrenemo. Trebamo to bar pokušati, jer ako se možemo sada tako osjećati, znači da to možemo postići i u drugo vrijeme. Ako nam je za to trebalo razloga, ovime smo ga dobili", ističe Josipa Božić.