O najavljenim promjenama u hrvatskom mirovinskom sustavu razgovarali smo s Danijelom Nestićem, stručnjakom za mirovine s Ekonomskog instituta u Zagrebu.

Ako Vlada ustraje na svom prijedlogu, hoće li to značiti ukidanje drugog stupa i demontažu mirovinske reforme iz 1999.?
- To je sasvim sigurno destrukcija koncepta mirovinske reforme kojom su uvedena tri mirovinska stupa te praktično ukidanje drugog stupa kao dijela mirovinskog sustava. Formalno, on neće biti ukinut, izgleda da će nastaviti raditi, ali će njegovo postojanje za većinu građana biti potpuno nevažno. On će izgubiti smisao svog postojanja. Iako će radnik, prema sadašnjem prijedlogu, u trenutku odlaska u mirovinu sam izabrati hoće li sredstva uplatiti u proračun i primati mirovinu samo iz prvog stupa ili ih neće uplatiti pa će dobivati kombiniranu mirovinu iz prvog i drugog stupa, procjene pokazuju da će za više od 97 % radnika povoljnija biti opcija povratka u prvi stup. Promatrano, dakle, sa stajališta radnika, njemu će se dio mirovinskog doprinosa iz plaće i dalje uplaćivati na neki račun u mirovinskom fondu, ali će se na kraju u trenutku odlaska u mirovinu ta sredstva preseliti u državni proračun. Radnik će primati mirovinu iz javnog sustava, a ta mirovina ni na koji način ne ovisi o sredstvima koja su se nalazila na tom računu. Sva uplaćena sredstva i prinos koji je ostvaren bit će uplaćeni u proračun. Sve što se događa sa sredstvima na tom računu nevažni su za radnika. Ako za praktično sve današnje i buduće zaposlenike štednja u drugom stupu ništa ne znači za njihovu buduću mirovinu, onda se valjda može reći da je to ukidanje drugog mirovinskog stupa, iako bi pravilnije bilo reći da ovim prijedlogom drugi stup gubi smisao. Istina, u slučaju smrti prije korištenja mirovine, ušteđena sredstva mogu se naslijediti. No, prvi stup umjesto toga nudi mogućnost korištenja obiteljske mirovine u nekim slučajevima, a moglo bi se osmisliti i financijske kompenzacije za smrt osiguranika i u prvom stupu, tako da drugi stup doista nije nužan ako je jedina njegova funkcija da isplaćuje nasljednicima ušteđena sredstva. Niti ga je nužno održavati za 3 % najbogatijih kojima će se isplatiti primati kombiniranu mirovinu iz prvog i drugog stupa. Situaciju gotovo uoće ne mijenja najava povećanja stope doprinosa za drugi stup s 5 % na 6 %, ona će imati marginalan utjecaj na izbor između jednostupne i dvostupne mirovine.



Zašto se onda inzistira na postojećem prijedlogu? Hoće li on budućim umirovljenicima osigurati primjerenije mirovine?
- Vlada smatra da ovim prijedlogom rješava pitanje manjih mirovina ‘dvostupaša‘, a koja je praktično u cijelosti izazvana dodatkom na mirovinu iz prvog stupa od 27 % na koji nemaju pravo ‘dvostupaši‘, tj. onih koji su osigurani u prvom i drugom mirovinskom stupu. I doista, tim se prijedlogom izbjegava nagli pad mirovina jer novije generacije, one rođene 1962. i poslije, nemaju pravo na dodatak, već će se nastaviti po postojećoj dinamici. No, ključno je razjasniti da se omogućavanjem povratka u prvi stup i korištenja mirovina prema izračunu koji vrijede za osobe koje su bile osigurane samo u prvom stupu ne rješava pitanje dugoročnog smanjivanja omjera visine mirovine i prosječne plaće. U slučaju da se implementiraju ovi prijedlozi u sada predloženom obliku, taj bi omjer nastavio padati, što znači da bi se standard budućih umirovljenika nastavio smanjivati u odnosu prema stadardu zaposlenika i vjerojatno u odnosu prema prosječnom standardu u društvu. Nažalost, ovim je prijedlogom potpuno eliminiran potencijal drugog stupa za rast mirovina u budućnosti, već se cijeli teret isplate mirovina te njihova budućeg rasta ili pada sada ponovno seli u javni sustav. Buduća kretanja mirovina ponovno će potpuno ovisiti o političkim odlukama nekih budućih vlada.

Kakvu situaciju očekujete u budućnosti - radit ćemo do 67. godine i gotovo svi prihvatiti solidarne mirovine?
- Povećanje zakonske dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina prema svemu sudeći neizbježno je. Ono već postoji u sadašnjem zakonu od 2038. nadalje, a prema novom prijedlogu od 2031. godine. Slično povećanje zakonske dobi događa se diljem Europe. Ono je povezano s produžavanjem životnog vijeka stanovništva, pri čemu se produžava i razdoblje korištenja mirovine. No, ne treba zanemariti i potrebu da se dužim razdobljem uplate mirovinskih doprinosa financijski stabilizira mirovinski sustav, a to je ujedno i mehanizam koji će omogućiti i veće buduće mirovine. Naime, mirovine u Hrvatskoj, ali i drugdje, ključno ovise o radnom stažu. Za osobu s prosječnom plaćom koja će primati mirovinu samo iz prvog stupa svaka dodatna godina staža povećat će mirovinu za 81 kunu, nešto manje ako se ode u prijevremenu mirovinu, ali i nešto više ako se u mirovinu ode nakon zakonske dobi za mirovinu. I da, procjene govore da će golema većina budućih umirovljenika prihvatiti mirovinu iz prvog stupa, odnosno sustava međugeneracijske solidarnosti, ma kakva god ona bila.

Što bi značilo širenje prava na dodatak od 27 posto, za što se zauzimate?
- Vlada je navodno razmatrala mnoge opcije za rješavanje pitanja velikih razlika između jednostupnih i dvostupnih mirovina, ali smatra da je ovo što su predložili najbolje rješenje. Ne slažem se. Postoji vrlo jednostavna alternativa, a to je proširenje prava na dodatak na mirovinu iz prvog stupa od 27 % na sve osiguranike. Takva bi mjera osigurala znatno veću adekvatnost budućih mirovina u odnosu prema prijedlogu ministarstva, a prema našim procjenama nije preskupa za proračun. Proširenjem dodatka svaka bi kuna uplaćena u prvi stup davala pravo na jednak iznos mirovine za svakog osiguranika. Sada to nije slučaj, i to bi se već sada moglo i pravno osporavati sa stajališta ravnopravnosti. Proširenjem prava na dodatak stvari bi se bitno promijenile. Prema našim izračunima, tada bi za većinu osoba osiguranih u oba mirovinska stupa njihova kombinirana mirovina bila za koju kuna veća od jednostupnih mirovina i više ne bi bilo potrebe za vraćanjem u prvi stup. Točna razlika ovisi o stanju na tržištima kapitala, ali i o individulanim razlikama u stažu i plaći. No, ono što je još važnije, prema projekcijama koje imamo, proširenje dodatka u budućnosti stabilizira omjer mirovina i plaća, odnosno zaustavlja relativan pad mirovina.



Što je s onima koji imaju najniže plaće, spominje se da oni ne bi dobili veću mirovinu u slučaju proširenja dodatka?
- Istina je da korisnici najniže mirovine ništa ne bi dobili proširenjem dodatka. Za oko 30 posto osiguranika, onih s plaćom ispod 75 % prosječne plaće čija bi mirovina iz prvog stupa potpala pod institut najniže mirovine, njihova bi kombinirana mirovina i nakon proširenja dodatka dala manju mirovinu nego da primaju mirovinu samo iz prvog stupa. No, ta je razlika relativno mala, ona iznosi oko 4 % za one na minimalnoj plaći i sve je manja kako raste plaća i nestaje na oko 75 % prosječne plaće. Ovaj je problem potrebno riješiti drugim mjerama, bilo osmišljavanjem posebnog dodatka za takve slučajeve, bilo mjerama socijalne politike kojima bi se za siromašne umirovljenike pripremile posebne naknade, ali bi se to isto tako moglo uklopiti u budući koncept ‘nacionalne‘ mirovine o kojem se neko vrijeme govorilo, a sada ga se izgleda zaboravilo.
Projekcije isto tako pokazuju da bi se udio onih koji ništa ne bi dobili proširenjem dodatka u budućnosti smanjivao. Dakle, proširenje će dodatka za većinu budućih umirovljenika donijeti veće mirovine bez ikakve potrebe povratka u prvi stup.
A troškovi u proračunu u tom slučaju?

- Točno je, takva mjera košta, ali radi se o umjerenim svotama, u početnim godinama gotovo zanemarivim zbog relativno malog broja ‘obveznih dvostupaša‘ koji će odlaziti u mirovinu, a rast će kako bude rastao broj takvih umirovljenika. No taj trošak ni za 25 godina neće biti veći od 1 % BDP-a godišnje. Naše projekcije pokazuju da ukupni proračunski izdaci za mirovine u budućnosti čak i s tim dodatkom, mjereni udjelom u BDP-u, neće rasti, nego će oni naprotiv biti manji nego danas. Dakle, takva mjera ne ugrožava fiskalnu održivost mirovinskog sustava, a omogućava stabilizaciju budućih mirovina. Uz to, očuvao bi se smisao i ideja individualne mirovinske štednje koju podržava drugi stup, a otvorila bi se mogućnosti da se dodatnim reformama u drugom i trećem stupu poboljša njegovo funkcioniranje i povećaju buduće mirovine.