Objavljeno 13. lipnja, 2018.
Vezani članci
PROGRAM ZA DRŽAVNU ZEMLJU
Dok su općine i gradovi donošenjem svojih programa raspolaganja odradili prvi korak u proceduri dodjele državne zemlje, sada kada je ona ponovno vraćena na lokalnu razinu, trgovačka društva strahuju da će ostati bez dobivenih državnih tabli kroz koncesiju/dugoročni zakup, a što u pitanje dovodi njihovu daljnju proizvodnju, pa i opstanak, odnosno opstanak radnika.
S druge strane, u pitanju su veliki, strateški proizvođači hrane u nas. Upozorava na to nekadašnji predsjednik Sindikata PPDIV-a Šimo Orešković, danas u mirovini, a koji je za radnog vijeka bio aktivan u tom dijelu, u borbi za svaki državni hektar.
– Godine 2001. aktivno sam sudjelovao u vremenu kada smo se borili za svaki hektar, da ih tzv. kombinati, koje su osuđivani na propast, zadrže. Sada se povijest ponavlja. Zakon je raspolaganje državnom zemljom prvotno prepustio općinama i gradovima, dodjeljivana je svima i svakome, nije se pratilo da se to uredno plaća, tko ju dobiva..., pa je država taj posao povukla s lokalne na državnu razinu. Država nema puno zemlje – oko 800.000 ha, a poljoprivredna poduzeća, veća, manja, dobila su u koncesiju oko deset posto, oko 80.000 ha. Obrađivala su ju tijekom ove godine i značajno ulagala u nju, dobivala vrhunske rezultate na njoj poput Žita, Belja, Orahovice... I sada se to ponovno preispituje. A njihov doprinos u proizvodnji hrane je 45-50 posto - upozorava Orešković te podsjeća i na zahtjeve čitavom nizu ministara poljoprivrede o tome da se priznaju referentni prinosi, da se poticaji, ističe, ne mogu dobivati za bilo što.
– U najnovije vrijeme oni koji su čisto ratarili – njima se najviše isplatilo. Dobivali su poticaje, a oni koji su htjeli nešto raditi, pa imati stočarstvo, ti su propali. Sada se raspolaganje državnom zemljom vraća opet na lokalnu razinu, da općine i gradovi naprave nove programe raspolaganja, a novi zakon prednost daje OPG-ovima. Postojeći koncesionar ne zadržava svoje hektare bez obzira na program jer se sve skupa preispituje i događa se da su poduzeća, koja koriste samo deset posto državne zemlje, opet napadnuta jer ponovno pojedincima treba više hektara, a nitko ne preispituje jesu li zakupci sve platili na vrijeme, jesu li imali rezultate u proizvodnji, jesu li se držali gospodarskih programa na temelju kojih su dobili zemlju - kaže Orešković. S. Župan
Belje, VUPIK, PIK Vinkovci gube do 5000 hektara zemlje
Šimo Orešković upozorava da će, ostanu li poduzeća bez zemlje, na udar doći i njihovi radnici, jer će neka poduzeća morati posezati za otkazima. – Povijest se ponavlja u korist nekih drugih igrača. Belje, VUPIK, PIK Vinkovci..., trebali bi tako izgubiti od 4500 do 5000 hektara zemlje - upozorava Orešković i dodaje kako je u Ministarstvu zatražen sastanak uz zajednički nastup poljoprivrednih društava, a kako bi zadržali ono što su dobili u koncesiju/dugoročni zakup.