VALPOVO - Nakon višegodišnjih priprema i istraživanja, u ožujku je otvorena zajednička izložba četiriju kulturnih ustanova “Valpovački vlastelini Prandau-Normann u Osijeku i Valpovu”. Muzeju Valpovštine – svojedobnom obitavalištu vlastelinskih obitelji, pripala je čast u prostorijama dvorca javnosti otkriti djelić svakodnevnog života plemića. Po onome što se do sada moglo vidjeti, ponovno je potvrđeno da je bila riječ o istinski nadahnutim, naprednim i intelektualno iznimno moćnim ljudima svoga vremena, koji su svoj kraj i Slavoniju u mnogim područjima kao nikada dotad približili modernoj Europi i svijetu.

Za otkrivanje mnogih zanimljivih djelića života vlastelina definitivno je najzaslužnija autorica izložbe, viša kustosica-voditeljica Mirjana Paušak, koja je posljednjih 11 godina, otkako je na čelu Muzeja Valpovštine, uložila mnogo truda, vremena i energije kako bi javnosti približila život obitelji Prandau i Normann. Još je jako mnogo arhivske građe i materijala koje tek treba revitalizirati i učiniti dijelom impozantnog postava u Valpovu.

Muzej Valpovštine smješten je u nekadašnjem obiteljskom obitavalištu valpovačkih vlastelina, baroknom dvorcu Prandau-Normann. Obitelj baruna Hilleprandu von Prandau i grofova Norman Ehrenfelški bila je u posjedu dvorca-utvrde od 1721. do 1945. Tijekom ta dva i pol stoljeća vlastelinstvo je dalo obilježje cjelokupnom kulturnom životu Valpova, ali i Slavonije i Baranje. Muzej je danas u posjedu vrijedne zbirke iz ostavštine plemićkih obitelji. Kako je Muzej smješten u domu obitelji, ostavština je prezentirana u autentičnom ambijentu.

- Iz predmeta koji su bili inventar dvorca iščitavamo preferencije i životni stil obitelji koja je njima bila okružena svakodnevno. Predmeti nam danas govore o imućnosti i rafiniranom ukusu članova obitelji, ali i o organiziranosti domaćinstva. Svaki predmet, dokument, sačuvani račun svjedoče o ovisnosti Valpova o vlastelinskoj obitelji, ali i plemićke obitelji o Valpovčanima. O koheziji i fuziji života i radinosti obitelji sa stanovništvom govori gotovo svaki muzejski predmet. Obitelj je duboko njegovala svijest o svojim korijenima, što je vidljivo iz ukrasnih i uporabnih predmeta koji su se nalazili u dvorcu. Tako grbovi obitelji krase mnoge predmete iz ostavštine - ističe kustosica Paušak, pokazujući kako je Muzej Valpovštine za ovu prigodu predstavio zbirku porculana, stakla, srebra te primjerke namještaja.

Od porculana je zastupljen onaj sa žigovima Meissen, Epiag D.F., Porzellan Haus Ernst Wahliss, Pirkenhammer, Minton, zatim bečki porculan s različitim signaturama s oznakom godine ili bez nje.

Kustosica Paušak posebice ukazuje na jedan dokument koji svjedoči kako je Ernst Günther iz Schleswig-Holsteina, brat posljednjeg njemačkog cara Wilhelma II., bio u lovu na jelene 1912. i 1913. u lovačkoj kući u lovištu grofova Normann u Normancima. To potvrđuje opaska na poleđini fotografije koja je prvi put izložena javnosti na ovoj izložbi, tj. determinirana.

Prvi je put izložen i klavir marke Bösendorfer, kao dio ostavštine vlastelina Normann. Korišten je nakon 2. svjetskog rata u raznim valpovačkim institucijama i zaboravljeno mu je bilo podrijetlo.

- Sada imamo potvrdu, izvod iz knjige prodaje firme Bösendorfer. Kupio ga je 1890. grof Rudolf Normann - otkriva kustosica, napominjući da je obnovljen i luster koji resi izložbenu dvoranu u koju je postavljen klavir.

Veliki dio radova na pripremi i restauraciji izložaka i izložbenog prostora odradio je studio Griva iz Valpova, tj. akademska slikarica Slobodanka Griva–Šokac i njezin sin Davor.

Među izlošcima posebnu pozornost privlači i velika slika s iscrtanim konturama dvorca na staklu i svilenoj podlozi s tri imena na nebu iznad dvorca, a sjećaju na preranu smrt djece Konstantina grofa Normana i Marijane (rođ. barunice Prandau): Gustava (1853. - 1853.), Alvine (1862. - 1868.) i Nikole (1866. - 1867.). Slika je obnovljena i izložena.

Muzej je prepun i sitnica iz svakodnevice vlastelina, zahvaljujući čijim su pomnim i pedantnim bilješkama i zapisima otkriveni i rekonstruirani mnogi događaji iz života vlastelina. Fascinira tako i sličica koja potvrđuje posjet vlastelina Jeruzalemu - kutijica za naušnice s monogramom, koja je bila poklon za Božić, a tu su i staklena posuda za udisanje burmuta, kompas iz 19. st., peruške koje su se stavljale na šešire, te vjenčana fotografija grofice Julijane i grofa Rudolfa...

- Iz priča s potomcima doznali smo zanimljivu anegdotu da je grof Normann prilikom Julijanine prosidbe od Ljubljane do njezina dvorca prostro crveni tepih - otkriva Mirjana Paušak, koja je mnoge predmete uspjela rekonstruirati i otkriti im podrijetlo zahvaljujući suradnji s nasljednicima grofova, ali i prikupljanju dragocjenih informacija starih Valpovčana, koji su u sjećanjima i bilješkama sačuvali uspomene na život u vrijeme vlastelina.

U vrijeme kada je stupila na ovu dužnost, u Muzeju Valpovštine bilo je popisano samo oko 1500 predmeta u muzejskoj zbirci, dok je velika većina neistražena bila u depoima. Pomnim istraživanjem kustosica Paušak danas je tu brojku dovela na respektabilnih više od 10.000 predmeta.

Vrlo vrijedan dio dragocjenosti iz njihove ostavštine sa stotinjak popisanih predmeta 1996. i danas se nalazi u trezoru banke i samo je jednom bio izložen javnosti, dok je preostali dio uglavnom pronađen u različitim dijelovima dvorca. Dobar dio ostavštine bio je pronađen 1963. u Vojvodini, gdje je bio pohranjen kod grofičine nekadašnje domaćice. Nakon otkrića, sudskim je nalogom najveći dio predmeta ipak vraćen u Valpovo i danas se nalazi u valpovačkom dvorcu.

- Svako novo otkriće iznova nam pokazuje i priča koliko su valpovački vlastelini bili širokih interesa i pogleda, poligloti i profinjena ukusa. Bili su jako socijalno osviješteni, pokrovitelji raznih društava te su u cijelu Valpovštinu unijeli poseban kulturni štih. Premda su bili vrlo imućni i posjedovali dvorac u Rothenturnu, gdje su boravili tijekom vrućih ljetnih mjeseci, Valpovčani o njihovu odnosu prema stanovništvu i zaposlenicima imaju samo riječi hvale i vrlo su ponosni na njih, jer su istodobno bili i velika srca te humanisti koji su lako pristupali i pomagali i malom čovjeku. I to je također, osim materijalne, iznimno vrijedan dio njihove ostavštine - poručuje kustosica Paušak.