Već u prvim godinama vjeronauka djeca uče Deset zapovijedi, pri čemu će vjeroučitelji rado naglašavati onu četvrtu: “Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.” I onda, u svjetlu te zapovijedi, baš neće biti lako objasniti djeci način na koji se Isus jednom zgodom ponio prema svojoj majci. Pripovijeda Marko kako su – dok je Isus propovijedao – jednom prilikom došli Isusova majka i njegova braća, to jest njegovi rođaci, koji “ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: 'Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!' On im odgovori: 'Tko je majka moja i braća moja?' I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: 'Evo majke moje, evo braće moje!'”

Oni koji bi se čudili Isusovu postupku vjerojatno nisu zapazili prvu riječ četvrte zapovijedi koja glasi: “Poštuj!”, a ne “Slušaj!”, kako bi htjeli neki roditelji. Veli Biblija: “Čovjek će ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu.” Međutim, to se ne događa samo u slučaju ženidbe i udaje. Čovjek će napustiti “roditeljsko gnijezdo”, prionuti uza svoj samostalni život, okrenut svojoj budućnosti. Nakon što sam se, prije puno godina, vratio iz Italije, otkrio sam novu talijansku riječ: “mamone”. Ta riječ označava mladoga čovjeka koji ima više od trideset i pet godina, koji ne radi i koji živi s roditeljima. “Mama najbolje kuha!” Zvuči poznato? Nije to samo ekonomska nužnost. To pomalo postaje način života. Međutim, vidimo kako je Isus postupio. Propovijeda. Ne želi prekinuti svoje poslanje. Tek kad je završio, sigurno je našao vremena i za Mariju. No, s druge strane, Isus se za Mariju itekako skrbio. Na koncu svoga života on govori ljubljenom učeniku: “Evo ti majke!”, a Mariji: “Evo ti sina!” Od toga časa, veli evanđelje, “uze je učenik k sebi.” U ovom Isusovu postupku ključna je, dakle, ona riječ “Poštuj!” Isus je, naravno, uvijek imao poštovanja i ljubavi prema svojoj majci. Međutim, on je kao odrastao čovjek slijedio svoje poslanje. Tako bi to trebalo biti i među nama. Roditelji bi trebali znati da su im djeca povjerena tako da im pomognu da se osamostale i slijede svoj put, a s druge strane, djeca bi – uz nužnu slobodu koju imaju i trebaju imati – uvijek trebala imati poštovanja prema roditeljima. Pa i onda kada postanu pomalo naporni, pa i onda kada baš i nisu realni, baš kako to mudro veli Biblija: “Sine moj, pomozi oca svoga starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.”

To su riječi drevne mudrosti. Bilo bi dobro o njima razmisliti.