Iako ni jedan program HNK u Osijeku nije namijenjen doslovce svima, najnoviji premijerni glazbeni naslov, koncert Panta rhei, doista je za probranu publiku. Pokazalo je to, nažalost, ne baš puno gledalište na premijeri (21. travnja), premda je bilo mnogo razloga za dolazak. U prvom je to redu sjajna suradnja austrijskih i hrvatskih umjetnika, točnije iz Graza i Osijeka, koji su umjetnošću povezali prostor Panonije, kako naziv nosi i projekt iza kojega stoji austrijsko-hrvatski dirigent Edo Mičić (rodom iz Zadra), profesor na Umjetničkom sveučilištu u Grazu, koji je osmislio inovativni koncertni program, u kojem je mogla uživati osječka publika (u subotu i nedjelju), dok će Vukovarci tu prigodu imati večeras (24. travnja, u 19 sati u Hrvatskom domu) te Brođani dan poslije (u 19.30 sati u KKD-u “Ivana B. Mažuranić”). U programu se isprepleću i hrvatski i austrijski skladatelji, ali i umjetnici izvođači.

U prvom su dijelu koncerta zvijezde bile članovi Orkestra i Oberton string octeta iz Graza (čiji je utemeljitelj Jevgēnijs Čepoveckis), svirajući djelo Josepha Haydna: Simfonija Br. 104 “London” (Adagio-Allegro, Andante, Menuet-Trio, Finale. Spiritoso). Nakon kratke su se stanke orkestru pridružili gosti. Prvi je bio sjajni mladi violinist iz Rige, Jevgenijs Čepoveckis (1995.), odsviravši Krežmin “Reverie” za violinu solo i orkestar. I on, kao i tek dvije godine starija Stefany Findrik, mezzosopranistica i odnedavno članica asnambla Opere HNK u Osijeku, zaslužili su povike Bravo! iz gledališta. Rodom Osječanka, Stefany je pjevanje diplomirala na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a svojoj se osječkoj publici ovaj put predstavila skladbama Dore Pejačević - Pjesme za glas i orkestar (Liebeslied Op. 39, Reiner Maria Rilke); Zwei Schmetterlingslieder Op. 52, Karl Henckel).

Uslijedila je prva od dviju praizvedbi te večeri - skladbe Krešimira Seletkovića “Sinfonietta” (za orkestar), te potom Anselma Schauflera “Arrhytmic song” (za glas i orkestar), prema stihovima Delimira Rešickog. Solistica je bila Stefany Findrik.

Ne krijući da je i njoj ovaj projekt bio veliki izazov, posebice jer je u pitanju nova glazba, s kojom se ni sama nije mnogo susretala na akademiji, Stefany priznaje da joj je sve bilo itekako poučno.

- Mnogo sam naučila od oba maestra, i gostujućeg Ede Mičića i našeg osječkog Filipa Pavišića - dodaje Stefany, kroz smijeh priznajući kako je to doista bilo (i još uvijek jest) pravo vatreno krštenje za nju u novom kolektivu.

- Uzbuđena sam, nemam neki strah ni tremu - rekla je uoči koncerta. Za Seletkovićevu “Sinfoniettu” kaže da je kompleksna, prava suvremena glazba, a “Arrhytmic song” Anselma Schauflera pitak je i, uvjerena je Stefany, svidjet će se mnogima jer ima i elemenata filmske glazbe. Tomu svakako treba dodati i Haydnov blok, jer dugo nije takvo što izvedeno, napomenula je glazbenica, što vukovarskoj i brodskoj publici treba biti više nego dobar razlog za dolazak na koncert.

- Dora se mnogo pjeva, a i mislim da je cjenjenija vani nego u nas. Ja sam osobno mnogo puta pjevala njezine pjesme na akademiji i doista uživam u tom. Ona mi je čak bila i na 'maloj diplomi'. Ona je uistinu prekrasna romantičarska glazba, ona je naš Brahms - dodala je.

Audiciju je položila odmah nakon diplome, i to ju neobično veseli i ohrabruje što je odmah dobila priliku za dokazivanjem i radom. U jeku priprema ovog projekta, saznala je Stefany i da je (nakon audicije u Varaždinu) prošla u završnicu latvijskog 37. međunarodnog Hans Gabor Belvedere pjevačkog natjecanja u Jurmali.