Objavljeno 29. ožujka, 2018.
Demografski trendovi u našoj zemlji već su dulje vrijeme iznimno loši, bez bitnih pomaka. Loše brojke dodatno su potpomognute i valom odlaska mladih u zapadne zemlje. Odgovor na pitanje kako to zaustaviti i okrenuti priču na način da Hrvatska iskoristi demografski potencijal svojih iseljenika privlačeći ih da dođu živjeti i raditi ovdje, umjesto da naši mladi odlaze, danas je zapravo pitanje za milijun dolara.
Dio tih poruka odašilje i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na putovanjima u zemlje s većim brojem Hrvata.
Demograf Dražen Živić, voditelj vukovarskog Područnog centra Instituta Ivo Pilar, kaže da iseljeništvo treba u Hrvatskoj povratiti svoj položaj uopće, kao čimbenik važan za hrvatsko nacionalno biće, državu i razvoj društva te otkloniti razmišljanja prema kojima je ono neprijateljsko, tipa: Oni ne plaćaju porez u Hrvatskoj, pa ih ne trebamo za ništa pitati.
- To je dio hrvatskog nacionalnog korpusa koji se silom povijesnih prilika, društvenih nedaća, ratova i drugih uzroka našao tamo gdje vjerojatno nije želio. Naravno da oni imaju bogato iskustvo, znanje, pa i određeni kapital, koji može i trebao bi postati i dio našeg okvira razvoja. Jer to ljudi i hoće, naravno, vodeći računa i o vlastitim interesima. Nije to: Dajte novac i idite odakle ste došli, nego mora biti zasnovano i na ekonomskim zakonitostima. Ako naše iseljeništvo poprimi ili povrati takvu poziciju u hrvatskom društvu, onda se može računati i na taj drugi segment utjecaja, mogući povratak ili doseljavanje dijela iseljeništva. A time i utjecaj na demografsku sliku - kaže Živić, dodajući kako je to teško dokle god imamo probleme kakve imamo. Pa će se, dodaje, i povratnik vratiti na situaciju koja je loša, i ako ima neku volju, uz to će ju vrlo brzo izgubiti.
“Povratna struja”
- Tu postoji određeni resurs demografski mlađih ljudi, koji bi se ispunjavanjem nekih uvjeta možda bili spremni vratiti. Mislim i na ove koji odlaze sada, a koji bi se, pogotovo ako im se ne ispune očekivanja vani i ovdje situacija radikalno popravi, što istina djeluje prilično utopistički iz sadašnjeg kuta gledanja, mogli vratiti. U emigraciji je zakonitost da svaka migracijska struja ima i svoj kontratok, povratnu struju. I sada se dio ljudi koji odlazi vraća, samo to nije toliko prisutno u javnosti - kaže Živić, dodajući ipak kako se to neće ostvariti na način da mi samo kažemo: Dođite ljudi, te ih pozivati na nekakvo domoljublje. Oni mogu imati emotivni, ali moraju imati stvarni razlog i uvjete koji će im ovdje omogućiti da ono što su mogli ostvariti u Kanadi, SAD-u ili Irskoj, mogu ostvariti i tu. “Ako toga nema, nema ni povratka”, ističe Živić.
Središnji državni ured za Hrvate izvan RH započeo je s radom u svibnju 2012., čemu je prethodilo usvajanje i donošenje Strategije, a potom i Zakona o odnosima Hrvatske s Hrvatima izvan RH. Posljednje dvije godine na čelu mu je državni tajnik Zvonko Milas. To tijelo prati i podupire, osmišljava i provodi programe i projekte te poduzima aktivnosti kojima se potiče jačanje suradnje, uspostavljanje, promicanje i njegovanje partnerskih odnosa radi očuvanja i razvijanja hrvatskog identiteta i povezanosti s domovinom, kako Hrvata u BiH, tako i hrvatske nacionalne manjine u 12 europskih država te iseljeništva.
Procjenjuje se da danas u svijetu živi oko tri milijuna Hrvata i njihovih potomaka. I ako se sadašnji trendovi nastave, razlika između broja stanovnika RH (prema većini procjena oko 4 milijuna) i toga broja bit će sve manja. Iz Ureda za Hrvate izvan RH ističu kako treba imati na umu da je Hrvatska tradicionalno iseljenička zemlja, kao i sve zemlje mediteranskog kruga, a uobičajeno je i da se u prvim godinama nakon ulaska u EU događaju migracije. “Iskustva država koje imaju gotovo identičnu migracijsku povijest kao mi govore o tome da je izvjesnije očekivati povratak pojedinaca iz posljednjeg vala hrvatskog iseljeništva nego onih koji su već generacijama u inozemstvu. Naime, oni su zbog olakšane mobilnosti i komunikacije snažnije povezani s Hrvatskom te je potrebno kontinuirano raditi s takvim zajednicama”, ističu u Uredu, koji radi na osnaživanju odnosa RH i iseljenika koje se nastoji motivirati za povratak u RH. Kažu i kako ciljanim programima sustavno podupiru aktivnosti usmjerene na očuvanje hrvatskoga jezika, kulture, baštine, hrvatskoga identiteta naših sunarodnjaka te jačanje njihova položaja u političkom i društvenom životu država u kojima žive.
Očuvati identitet
Prema njihovim riječima, očuvanje hrvatskog identiteta preduvjet je za promišljanje o povratku. Hrvatske zajednice u iseljeništvu, unatoč udaljenostima, snažno su povezane s RH i ulažu izniman trud da se veze s domovinom i svijest o korijenima održe, ali i ojačaju, u čemu im je Ured trajan partner. “Kada vam ti ljudi, kojima ni kilometri ni godine nisu oslabjeli ljubav prema Hrvatskoj kažu - više nismo sami i vidimo promjenu državne politike prema nama - to je obveza, ali i čast te jasan putokaz kako moramo još više i bolje nastaviti izgrađivati te odnose. Oni mogu razmatrati povratak tek kada se razbije komunikacijski jaz, kada se na temelju partnerskog odnosa uvjere da je ovo država u kojoj je lijepo živjeti, a to znači i poslovati. Povratak se može dogoditi isključivo u onom trenutku kada se oporavi gospodarstvo i vrati povjerenje”, zaključuju.
Igor BOŠNJAK
Cjelovito uključivanje u društvo
- Taj zazivani “povratak” iseljeništva podrazumijeva onda i njegovo cjelovito uključivanje u funkcioniranje hrvatskog društva. Ali taj iseljenik može funkcionirati tako što i dalje radi i ima svoju kompaniju, primjerice u Los Angelesu, no na neki način investira u Hrvatsku, tu je dobrodošao i time pomaže stvaranju općih uvjeta da se manje iseljava. A možda se i nešto ljudi doseli, iako on i nitko iz njegove obitelji možda fizički neće doći u Hrvatsku. Taj utjecaj hrvatskog iseljeništva, pa čak i u demografskom kontekstu, ne povlači nužno za sobom doseljavanje. No, za one koji bi to željeli, trebat će stvoriti odgovarajuće uvjete. A ako stvarate uvjete za njih, automatski ih stvarate i za domaćeg čovjeka, što je dobro. Znači, morate to “gurati” na oba kolosijeka, inače će se ovi koji su došli brzo razočarati i vratiti odakle su došli - upozorava Živić.
Najveći interes za učenje jezika u državama Južne Amerike
Ured za Hrvate izvan RH niz godina uspješno provodi Program učenja hrvatskog jezika za pripadnike hrvatskog naroda s prebivalištem izvan Hrvatske, njihove supružnike i prijatelje hrvatskog naroda i RH. Time se želi učvrstiti povezanost te promicati zajedništvo iseljene i domovinske Hrvatske, a naročito pružiti potpora svima onima koji su se odlučili useliti u domovinu predaka. “Takvi i slični projekti su instrumenti kojima se potiče i olakšava povratak. Polaznici dolaze iz 20-ak zemalja s brojnim hrvatskim iseljeništvom, a najbrojniji su iz Južne Amerike. Većinom su to treća i četvrta generacija iseljenika, od kojih sve veći broj izražava želju za ostankom ovdje. Također, pripremili smo i Vodič za povratnike koji odgovara na brojna pitanja onih koji su pred odlukom ili su već donijeli odluku o ostanku u domovini, a tu je i Program potpore hrvatskim zajednicama u iseljeništvu”, ističu u Uredu.
nepovoljno
RAZLIKA IZMEĐU BROJA STANOVNIKA RH I ISELJENIH SE SMANJUJE