Formalnu pomoć za skrb o djeci u Europskoj uniji 2016. godine primilo je 39 posto djece u dobi od 12 godina ili mlađe. Neku vrstu subvencije u obliku pune ili djelomične pomoći primilo je 29 posto djece, a deset ih je posto koristilo pomoć u obliku besplatnih usluga ili nekih vrsta olakšica.

Hrvatska je u toj kategoriji najlošija u Europskoj uniji i, da nema Latvije, bila bi zadnja, odnosno najgora država kada je riječ o pružanju pomoći za skrb o djeci. Nije ovdje samo riječ o dječjim doplatcima ili besplatnim vrtićima, zemlje s dobrim populacijskim politikama imaju cijelu lepezu programa i pomoći na koje djeca imaju pravo. S druge strane, europske populacijske politike vrlo su uspješne u distribuciji te pomoći jer ne diskriminiraju urbanu i ruralnu populaciju. Pristup pomoći za djecu u EU sličan je u urbanim, prigradskim i seoskim područjima (otprilike trećina djece u svim trima područjima primila je punu ili sniženu pomoć za djecu).

Eurostat, Europska agencija za statistiku, objavio je podatke o pristupačnosti i udjelu pomoći za djecu u Europskoj uniji. Briga o djeci i podrška jedno su od 20 ključnih načela i stupova europskih socijalnih prava, a brojne zemlje to potvrđuju u praksi. Naime, čak 68 posto kućanstava u EU s najmanje jednim djetetom mlađim od 12 godina izjasnilo se da je zadovoljno pristupom formalnoj skrbi o djeci. Kao glavni razlog za nekorištenje tih usluga u EU kućanstvima navode se financijski razlozi (16 %), nedostatak kapaciteta (4 %), neprimjereno radno vrijeme (2 %) i nezadovoljavajuća kvaliteta usluge (1 %).

Ti podatci dobiveni su analizom informacija iz 2016. godine koje govore o pristupu socijalnim uslugama kao što su formalno obrazovanje, sudjelovanje u osposobljavanju vezano uz profesionalne aktivnosti ili hobije i korištenje zdravstvenih usluga, poručuju iz Eurostata.

U osam zemalja članica EU više od polovine djece u dobi od 12 godina ili mlađe prima formalnu skrb o djeci. Najveći udio zabilježen je u Danskoj, gdje gotovo 86 posto djece koristi takve usluge. Visoki udjeli za formalne usluge skrbi o djeci također su zabilježeni u Švedskoj (70 %), Britaniji (65 %), Njemačkoj (64 %), zatim u Finskoj (59 %), Austriji i Luksemburgu (58 %) te Nizozemskoj (56 %). Na suprotnom kraju ljestvice udio je bio ispod deset posto u devet zemalja: Latviji (1 %), Hrvatskoj (2 %), Slovačkoj (3 %), Estoniji i Španjolskoj (4 %), Češkoj (5 %), Litvi (6 %), Italiji (8 %) i Bugarskoj (9 %). Hrvatski rezultat daleko je od europskog prosjeka, koji iznosi 29 posto.

U polovini država članica djeca u urbanim područjima dobivaju više skrbi od djece u predgrađima i ruralnim područjima. Najveći udio skrbi u urbanim područjima zabilježen je za Švedsku (gotovo 76 %) i Dansku (gotovo 74 %), a najniži za Latviju i Estoniju (blizu 1 %). Djeca u ruralnim područjima dobivaju više formalne skrbi nego ona u gradskim i prigradskim područjima u Danskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Hrvatskoj, Češkoj i Slovačkoj. Djeca u gradovima i prigradskim područjima dobivaju više plaćene formalne pomoći nego u urbanim i ruralnim područjima u Grčkoj, Italiji, Malti, Mađarskoj, Španjolskoj, Latviji i Estoniji.