Damir Kedžo snimio je novu pjesmu “Vojnik ljubavi”. Pjesma je nastala u suradnji s autorom Mirom Buljanom, koji je zadužen za glazbu, dok je za tekst zaslužna Sonja Buljan. Redatelj spota je Luka Sepčić.

Glazbenik u ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr otkriva uspone i padove u glazbenoj karijeri, a koju je započeo prije 14 godina.

Pjesmu “365” publika još uvijek pamti, no što se promijenilo u vašem životu od te pjesme?

- Prošlo je 14 godina. Mislim da se promijenilo sve, osim onoga što me i dovelo u tu situaciju; ljubavi prema pjevanju. Kad sam krenuo, bio sam dijete iz malog mjesta na Krku. Nisam znao ništa, osim što sam imao veliku želju za pjevanjem i dovoljno adolescentske ludosti da krenem u nešto što mi je bilo potpuno nepoznato. U tim godinama jedino ti je bitno da si dio ekipe i da se uklopiš. Ja sam napravio potpuno suprotno i ušao u prvi show takvog tipa u nas. Život mi se okrenuo naglavačke. Odjednom su svi znali tko sam i nitko se nije libio reći što misli o meni. Bilo negativno ili pozitivno. Sve je to bio velik šok za mene, ali naučio sam kako odrasti brzinski. Nakon toga, uslijedila je borba i rad na sebi koji je trajao više od desetljeća. Prvi nastupi po terasama kafića i hotela, pa nastupi na lokalnim festivalima. A nakon cijele priče i histerije oko boy banda, morao sam dokazivati da ipak imam nešto više ponuditi od kalupa u koji su me ljudi tako rado zatvorili. Srećom, svakim live nastupom publika se širila. Ljudi su predivno reagirali na to što imam pružiti i polako sam počeo stvarati svoju publiku. Prvo u Rijeci i okolici, onda preko kazališta i mjuzikla i u Zagrebu. Danas mi je smiješna cijela ta situacija kako i to kako sam ju ja proživljavao. Ali tada mi je sve bilo deset puta veće. Interesantno, iskustvo koje me svakako pripremilo za ono što slijedi i plodove čega polako ubirem sada, 14 godina poslije. Sada je na redu i ostatak Hrvatske. Veseli me to. Jedva čekam družiti se s ljudima na koncertima.

Jedna ste od najvećih nada u glazbenom svijetu, imate impresivan vokal, no čini se da to nije dovoljno za pravi probitak u sam glazbeni vrh. Kako se osjećate zbog toga?

- Vokal sam po sebi je samo jedna od stavki koje se moraju poklopiti. Za baš pravi uspjeh treba se poklopiti jako puno stvari. Izvođač, autor, pjesma, trenutak… Ne razmišljam previše o tome jer ne želim da me to opterećuje. Sve dođe onda kad treba doći. Meni ovo doista nije posao, već strast. Ako se ikada dogodi da strasti nestane, prestat ću se profesionalno baviti glazbom. Ja volim pjevanje samo po sebi, ne treba mi top-ljestvica da mi potvrdi koliko je to što ja radim meni vrijedno.

Koji su razlozi za takvo stanje u glazbenoj industriji?

- Iskreno, ne znam. Kao da je u nekom trenutku nestalo ideja. Ljudi su počeli ići linijom manjeg otpora, ali glazba to ne podnosi. Ljudi se glazbi okreću kad traže nešto više. Zabavu, tugu, veselje. Kad glazba postane siva, imamo problem. Mislim da je kao i sve ostalo glazbena industrija odraz stanja u društvu. Ali osjećam da se stvari, ispod površine, mijenjaju, i to me veseli.

S čime ste se suočili tijekom posljednjih godina u svojoj karijeri?

- S jako puno stresnih situacija koje te testiraju. Odnosa s ljudima koji su danas narušeni, pa do odnosa zbog kojih se pitam: Gdje su ti ljudi bili cijeli moj život. Ovaj je posao jako težak zbog toga što se stalno bore tvoja očekivanja i želje s očekivanjima i željama drugih. Moraš znati jasno postaviti granice. Ako ih ne postaviš, vrlo lako će sve krenuti krivo.

Jeste li propitkivali sebe, glazbeni smjer i tempo svoje karijere? I do kojeg ste zaključka došli?

- Naravno. Da se nastavim na prošlo pitanje. Vrlo često. Jer slušam jako puno različite glazbe. Onda tu još dođu i želje suradnika. Kad se sve to poklopi, dobiješ kaos. Ali mislim da svatko od nas u nutrini zna što doista želi. Tako da se često znam zapitati: “Jesi li to ti?” i odgovor dođe sam. Zaključak: Ako ne znate tko ste, ne očekujte od ovog posla i okruženja da vam to kaže. Izgubit ćete se.

Sad ste najavili prekretnicu u karijeri.

- Znači, neke nove ideje. Neke nove ljude. Ne bih koristio tako težak izraz kao što je prekretnica. Možda prije zavoj na putu. Ne volim ravne autoceste, i inače. Ako imam vremena, radije se vozim okolnim putovima, što je zanimljivije. Tako doživljavam i svoj pjevački put.

Održavat ćete više koncerata…

- Tako je, 2018. će biti dosta radna. U planu je album i turneja po kazalištima. Često mi ljudi šalju poruke da dođem u neke gradove. I dugo vremena je odgovori bio: Uskoro, i ja bih to jako volio. Sada, kad znam da krećemo u tom smjeru, presretan sam. Jer osobno više od svega volim biti na pozornici i komunicirati s ljudima. Gledati ih u oči, pratiti kako reagiraju na to što im pjesmama govorim.

Igrali ste u mjuziklima, hoćete li nastaviti i dalje u tom smjeru?

- Gluma i mjuzikli su nešto što me svakako interesira. Ali glazba i snimanje albuma ipak će imati moj potpuni fokus ove godine. Generalno me jako puno stvari interesira. Ali nemam neograničene rezerve energije. Često sam znao izgorjeti od silne želje da radim što više stvari. Danas mi je ipak važnije fokusirati energiju na ono što najviše želim.

Tko je na vas najviše utjecao u glazbenom smislu, a tko u životu?

- Zapravo najveći utjecaj su imali ljudi koji su mi rekli da nešto ne mogu, a takvih je bilo podosta na putu. Takvima sam uvijek dokazao da mogu. Za mene ne postoji bolje gorivo od rečenice: “Ti to ne možeš.“ Životno, nekoliko ljudi koji su me vidjeli u svim situacijama. Kad sam bio najslabiji i nisam vjerovao u sebe, dizali su me, a kad bi me bahatost preuzela, oni bi me spustili na zemlju. To su bliski ljudi koji mi se ne boje u lice reći istinu. Nemam puno ljudi oko sebe. Možda troje ili četvero. Ali sam zahvalan što ih imam.

Kako na mlade glazbenike i na glazbenu industriju djeluje gospodarska i politička situacija u zemlji?

- Jako. Nakon 2008. godine, jako je teško graditi karijeru u pop-mainstreamu. Jako puno mladih me pita kako da krenu. Što da rade? Ja ni sam ne znam kako sam ostvario sve što sam ostvario. Jednostavno sam išao. Bilo mi je bitno pjevati. Pa sam tražio mjesta. Tada su to bili hoteli. Šest godina sam imao bukirano ljeto, i to skoro po cijeli tjedan. Ne postoji bolji način da ovladaš pjevanjem i publikom od svakodnevnog pjevanja pred ljudima koji te ne znaju. Doista mislim da onaj koji zbilja želi raditi, nađe posla. Najgore što možeš napraviti je sjediti doma i čekati da te netko nazove.

Jeste li razmišljali o karijeri u inozemstvu?

- Ja razmišljam o karijeri generalno. Ne opterećujem se granicama. Kad vidim neka vrata i priliku, odem. Tako je i s inozemstvom. Bili su tu festivali, neka snimanja. Snimile su se pjesme na engleskom. I onda je sve malo stalo zbog nesuglasica s menadžmentom u Moskvi. U tom trenutku se nije sve poklopilo kako bih ja htio. Postoje neki planovi za ovu godinu. Ali nisam nikada bio čovjek od velikih riječi. Kad se dogodi, pričat ćemo.

Najljepša poruka od obožavatelja koju ste dobili bila je…?

- Bilo je doista lijepih poruka. Ali definitivno se sjećam poruke ovog ljeta kad je jedna djevojka došla iz Vukovara u Rijeku samo radi mog koncerta.

Što možemo očekivati od vas ove godine?

- Nemam očekivanja. Zacrtao sam si da ću se posvetiti albumu i sviranju klavira. Mislim da je to dovoljno za 2018. godinu. Sve ostalo se ionako otvori samo od sebe kad si posvećen onome u čemu uživaš.