Kultura
MEĐUNARODNI DAN MATERINSKOG JEZIKA, 21. VELJAČE

Nije hrvatski jezik otok u sred nijemoga mora
Objavljeno 21. veljače, 2018.

Obilježava se danas Međunarodni dan materinskoga jezika, srastao već uz našu suvremenu kulturu. Taj je dan, naime, Unesko 2000. ustanovio radi njegovanja i očuvanju vlastitih jezičnih posebnosti, osobito u višejezičnim sredinama i državama. U svemu tomu, naglasak u nas nekako uvijek biva na tomu višejezično pa se naglašava da valja poštivati druge jezika i da svatko ima pravo govoriti i pisati na vlastitom materinskom jeziku. Tomu doista i jest tako – nije hrvatski otok u sred nijemoga mora. Usuprot, hrvatski je bio i ostao u sred živih valova različitih jezikâ. Još se osjete utjecaji latinskoga, njemačkoga, mađarskoga, talijanskoga, srpskoga pa čak i turskoga jezika. Sve su to jezici koji su u jednom trenutku hrvatske povijesti bili politički nadmoćni, kao što danas ta prevlast pripada engleskom.

Kako se naš hrvatski nosi s tuđim utjecajima? Valja ponajprije razdijeliti hrvatski jezik na književni (standardni) i razgovorni. Razgovorni je jezik naš svagdašnji kojim se služimo kada razgovaramo unutar obitelji, s prijateljima, neslužbeno. Ima u tom hrvatskom, barem u tom osječkom hrvatskom, pijaca, šnicli, astala, tišlera, bašča, ćoškova, haustora, ganjaka, anjforta, u mlađih je sve in i kul i fora ili si faca ili nisi... i neka ima, razgovorni jezik naš je intimni jezični prostor i služimo se njime kako mi želimo.

Književni je jezik strog. On teže propušta tuđice, stabilniji je i ima svoja pravila koja bismo trebali poštivati. Birani je to hrvatski jezik kojim bismo se trebali služiti u javnosti. Uči se, valja ga štititi i njegovati kao nacionalno blago jer hrvatski jezik Hrvatima to doista i jest.

Zaštititi jezik ne znači prigodničariti kao danas, jezik se štiti zakonom o javnoj upotrebi. Hrvatski jezik nema takav zakon. Većina ga europskih zemalja ima i nitko ih ne optužuje da imaju jezičnu policiju kojom nas plaše. Jezični zakon pitanje je nacionalne i kulturne, ali ponajprije političke zrelosti.

Književni jezik učimo u školi. Što je hrvatskomu jeziku namijenila obrazovna reforma? Čak ni to da se zove hrvatski, kurikulum nije hrvatska riječ. Predložene zamjene kurikul i uputnik politički reformatori ne prihvaćaju. Hrvatski se jezik u predmetnom kurikulu spominje u nazivu predmeta, a na sljedeće 322 stranice pridjeva hrvatski skoro da i nema. Kako se onda zove jezik? Hrvatski naravno, ali samo uz nekoliko potvrda i to kada se suprotstavlja mjesnom govoru. Njegovaniji će, po kurikulu sudeći, biti idiolekti i dijalekti, nego hrvatski naš književni. Iz kojega ćemo pravopisa, gramatike i rječnika učiti? Ne znamo. Nitko službeno nije odobrio, osim propisa iz 2013. da nitko više ne odobrava pravopis. Lektori u glasilima? Ako ih uopće ima - kako im se hoće, kao i autorima. Pogrješka i greška, ne ćete i nećete, Camusa i Camusja, bleiburški i blajburški, Peking i Beijing, Pjongjang i Pyongyang, Pjongčang i Pyeongchang...

Valjana školska reforma i zakon o javnoj upotrebi hrvatskoga jezika zbiljski bi potvrdili vrijednosti Međunarodnoga dana materinskoga jezika – promicali bi i štitili hrvatski jezik u mnogojezičnom svijetu u kojem živimo.

Piše: Sanda HAM

Zaštititi jezik ne znači prigodničariti kao danas, jezik se štiti zakonom o javnoj upotrebi. Hrvatski jezik nema takav zakon.

Možda ste propustili...

PAVAO PAVLIČIĆ DOBIO NAGRADU “ANTO GARDAŠ”

Velika mi je čast što sam nagrađen baš za ovu knjigu

JUBILARNI KONCERT SOLO PJEVAČA GLAZBENE ŠKOLE

Pjevaju solistice Kristina Owais i Stefany Findrik

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

GO MATICE HRVATSKE U BELOM MANASTIRU

Miro Gavran: Želimo bolje umrežiti ogranke i predstaviti ono što rade

2

U OSJEČKOM ARHEOLOŠKOM MUZEJU

Nastupit će Golden Strings Orchestra

3

U KNJIŽNICI MARIJE JURIĆ ZAGORKE

Francuska strip-autorica Mazars u Zagrebu