Cijeli je donji kat Muzeja likovnih umjetnosti pretvoren u postapokalitički svijet, sažet unutar klasične bijele kocke izložbenog prostora i to zbog izložbe umjetničkog dvojca Tarwuk, pod nazivom “20170621_141332 (2).”, čije je otvorenje u četvrtak, 14. prosinca, u 19 sati.

Prvo je to samostalno predstavljanje autorskog tandema TARWUK, kojeg čine vizualna umjetnica Ivana Vukšić i Bruno Pogačnik Wukodrakula u Osijeku. U radu tandema Tarwuk novo izlaganje uobičajeno podrazumijeva novu produkciju, koja uključuje različite medije i site-specific radove nastale iz pronađenih materijala. U razgovoru s umjetnicima, za ovu su izložbu odabrani objekti i videoradovi koji funkcioniraju kao samostalni artefakti izvan prvobitnog prostora izlaganja za koji su nastali. Izložba obuhvaća i radove predstavljene na samostalnoj izložbi u Etnografskom muzeju u Pazinu (2017.), koji su dopunjeni radovima predstavljenima na samostalnoj izložbi u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (2016.) – kako bi se adekvatno prilagodila kontekstu i prostoru MLU-a. Projekt je realiziran u partnerstvu s kustoskom platformom Nomad iz Zagreba i Etnografskim muzejom u Pazinu.

Bruno Pogačnik Wukodrakula rođen je 1981. u Zagrebu, diplomirao je na Columbia University, School of the Arts, New York, New York, MFA 2014 te na ALU u Zagrebu 2008. Ivana Vukšić rođena je iste godine u Dubrovniku, a na Fakultetu je političkih znanosti u Zagrebu magistrirala novinarstvo 2006.

- Kako svako djelo po svojoj prirodi ulazi u izravnu komunikaciju s prostorom koji ga okružuje, tako je nužno slojno čitanje umjetničke materijalizacije novih značenja. Hoće li Tarwukova alkemija i šamanska snaga muzejski prostor “očistiti” od starih duhova i instalirati nove? Dvojac u radu koristi suvremenu “magiju” transformacije – skupljanje odbačenih predmeta koje postavljaju u nove konstelacije – i tako traga za stvaralačkim praimpulsom. Kako iz nečeg postojećeg stvoriti novo, a opet iskonsko i sveljudsko? U tom se vode intuicijom, odbacujući klasičarske estetske premise i namjesto toga naglašavaju etiku umjetničkog i procesualnog htijenja. Egzistencijalna pitanja osoba koje čine Tarwuk ovako svoj(e) identitet(e) interpoliraju u prostor u kojem se trenutačno nalaze - ističe kustosica Valentina Radoš.

Nazivi radova i izložbe intimno su vezani uz jedinstven svijet autorskog dvojca, izražen jezikom poznatim samo njima, i tarwukovski proces imenovanja treba doživjeti poput šamanskog rituala. Davati nečemu ime je kao da mu daješ život – to je veza autora i njegova djela koja je zauvijek zaštićena. No proces stvaranja nije ograničen samo na Ivanu i Brunu – tandem Tarwuk obuhvaća i veće zajedništvo, u smislu proširenja dijaloga jer u svoje procese stvaranja (koji su fluidni) pozivaju i uvlače članove svojih obitelji. Tako dvojac u isto vrijeme funkcionira i kao kolektiv gdje pojedinačni prinosi problematiziraju i emblematiziraju mrežu autorstva u kojoj vezivo nije samo biološko već i umjetničko - pojašnjava kustosica. N.Vek.