Na komemoraciji koju je Hrvatski generalski zbor organizirao u Vatroslavu Lisinskom u Zagrebu od generala hrvatske vojske i HVO-a Slobodana Praljka oprostili su se brojni prijatelji, suborci i uglednici iz političkog i javnog života Hrvatske. U predvorju Lisinskoga brojni su građani čekali satima u redovima kako bi se upisali u knjigu žalosti.

- Slobodan Praljak bio je čovjek pun života, a nadasve je plijenio neskrivenim domoljubljem i bio nam je primjer do zadnjeg trenutka svog života. Bio je general koji je branio domovinu i čast vojske na čijem je čelu bio - rekao je predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, general Pavao Miljavac. Podsjetio je kako je Praljak završio tri fakulteta te pokazao da se ne zadovoljava prosječnošću.

- Imao je snažnu ličnost i čeličnu volju. Vrlo brzo se nametnuo kao vođa, iako bez formalnog vojnog znanja. Osobine dobrog vojskovođe pokazao je u operaciji Lipanjska zora - rekao je Miljavac.

- Na žalost, suđenje u Haagu nije bilo poštena bitka. U takvim okolnostima učinio je nevjerojatan potez dostojan samo povijesno najhrabrijih vojskovođa i hrvatskih vitezova. Demonstrativno je odbacio optužbe protiv sebe da bi zaštito čast ljudi kojima je zapovijedao, nije se bojao poginuti. Sebi je demonstrativno oduzeo život pred zapanjenim očima onih koji su mu hladnokrvno nanosili nepravdu misleći da nema načina da ih pobijedi, ali nisu bili u pravu - rekao je Miljavac. Oni, kazao je, nisu znali da Slobodan Praljak ne zna za poraz i da uvijek pobjeđuje.

- Pao je za obranu voljene domovine kao ratnik, vojnik i general do zadnjeg daha. Generale i prijatelju, ponovno si zadužio Hrvatsku dugom koji se ničim ne može vratiti - poručio mu je Miljavac.

Saborski zastupnik HDZ-a Miroslav Tuđman, koji se na komemoraciji obratio i kao prijatelj i kao član Hrvatskog generalskog zbora, ustvrdio je kako “Slobodan Praljak ni jednu minutu nije želio živjeti kao ratni zločinac, jer to nije ni bio.”

- Njegov zadnji čin u haškoj sudnici nije bio teatralna gesta niti bijeg od odgovornosti za svoje čine niti gesta kukavice u strahu pred osudom, niti potez očajnika koji u depresiji bježi od kazne. Njegova poruka kristalno je jasna: Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu - rekao je Tuđman. General Praljak bio je, kazao je, dosljedan u svojoj beskompromisnosti, s prijezirom je odbacio nepravednu presudu, kojom su on i ostala petorica osuđeni za zločine koje nisu zapovjedili, koje nisu mogli spriječiti i za koje nisu znali. Presuda je, kazao je, jednako nepravedna prema žrtvama koje nisu dobile zadovoljštinu jer nisu osuđeni zločinci koji su počinili zločin.

Praljak je, kazao je, s prijezirom odbacio presudu jer nije potvrdila povijesnu istinu i povijesne činjenice o sukobu između Muslimana i Hrvata u srednjoj Bosni. “On je s prijezirom odbacio nepravednu presudu. Njegova presuda je uvreda za svaku pravdu. To je teatar apsurda”, rekao je Tuđman.

Presuda je programirana manipulacija svjetskih moćnika i samoobmana međunarodne zajednice da će osuda političkog i zapovjednog vrha Hrvata u BiH na lažnim istinama donijeti pomirenje, zaključio je Tuđman.

- Uvijek si kročio onom stranom života na kojoj je sve bilo bjelodano. Generale, tvoji su te vojnici Hrvatske vojske i HVO-a uvijek razumjeli i s tobom bili jedan i znali da bi i za naš mali prst dao sve na svijetu. I takav si iskren do bola. Ostala je tvoja rečenica koju je čuo cijeli svijet i koja će cijelom svijetu odzvanjati u ušima - kazao je general Stanko Sopta.

- Siguran sam da će Praljkovo ime zlatnim slovima biti upisano u hrvatskoj povijesti - poručio je njegov prijatelj i umjetnik Zlatko Vitez koji je citatom Matoševa “Dok je srca bit će i Kroacije” praćen burnim pljeskom nazočnih podigao na noge dvoranu Lisinski.

Komemoracija je započela Gundulićevom Himnom slobodi u interpretaciji Dragana Despota, a završila hrvatskom himnom Lijepa naša koju je izvela ženska klapa Drača iz Hercegovine. Misa zadušnica održana je nakon komemoracije u crkvi Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu, a služio ju je vojni ordinarij, msgr. Jure Bogdan.

Slobodan Praljak počinio je samoubojstvo nakon što mu je Haški sud potvrdio kaznu od 20 godina zatvora za zločine nad muslimanima u hrvatsko-bošnjačkom sukobu u BiH 1993.-94.