IZ VENECIJE

Tekst i foto: Narcisa VEKIĆ

Park Giardini di Castello (s 30 stalnih nacionalnih paviljona) i Arsenale (bivše brodogradilište), Central Pavilion - pojmovi su poznati svima koji su bar jednom u njegovoj uistinu dugoj povijesti posjetili Venecijanski biennale. Ovogodišnje, 57. izdanje - naslovljeno Viva Arte Viva (Izložba za umjetnike i o umjetnicima), koje do 26. studenoga još uvijek stignete razgledati, posjetila je i skupina Osječana, zahvaljujući još jednoj inicijativi Muzeja likovnih umjetnosti, na čelu s ravnateljicom Jasminkom Mesarić. Uz kustose MLU-a, jednu od najvećih svjetskih manifestacija posvećenih suvremenoj umjetnosti posjetile su i dvije mlade osječke umjetnice - Kristina Marić i Mirna Pokorić.

- Kao autorici mi je zanimljivo promatrati kako sve umjetnici svoj rad prilagođavaju ovakvom formatu izložbe. S pedagoškog aspekta, čini mi se korisnim podijeliti iskustva ovakve vrste s mlađim kolegama - ističe 27-godišnja Đakovčanka Kristina Marić, odnedavno asistentica na Katedri za medijsku kulturu Odjela za kulturologiju, koja je četvrti put bila na Biennalu. Razlog odlaska je upoznavanje aktualne umjetničke scene iz prve ruke, jer svjetska joj je produkcija, kaže, inače dostupna samo na monitoru.

Za umjetnika je, smatra Kristina, važno otići na ovakav događaj jer mu daje potvrdu da suvremena umjetnost itekako živi te da za nju postoji zanimanje publike. Prema projekcijama i očekivanjima organizatora (još sredinom svibnja, kada je manifestacija otvorena), Biennale bi trebalo posjetiti oko pola milijuna posjetitelja.

- S druge strane, smatram da je izložba ovih razmjera svojevrsno otrježnjenje, jer otkriva i onu drugu, apsurdnu, tržišnu stranu suvremene umjetničke prakse, koja je vidljiva čak i kada govorimo o, meni posebno dragim, umjetničkim radovima snažnoga kritičkoga predznaka - kritična je Kristina, dodajući kako se ove godine uistinu osjetilo slavljenje umjetnosti kao posljednjeg utočišta humanizma, odnosno mjesta spajanja umjetnika i publike.

- Posebno mi je zanimljivo i ono što se događa u svijesti pojedinca tjednima poslije, dok procesuiranje viđenog još uvijek traje. Za nekoga tko do sada nije posjećivao Biennale, mislim da je ovo transparentan primjer kako je lako napraviti odmak od masovnog turizma, čak i u toliko razvikanoj Veneciji - dodaje Kristina Marić, koja je paviljonima i viđenom pristupala intimno, a među favorite svrstava Njemačku i Južnu Koreju. S obzirom na to da je manifestaciju nemoguće obići u jednom ili dva dana, Kristini višegodišnji staž dobro dođe, jer je izgradila “filtre”. Kao umjetnica, priznaje da se nekih radova sjeti mjesecima poslije, pa možda (pod)svjesno ostave traga i na njezinu radu.

Bitnim za stručno usavršavanje posjet Biennalu ocjenjuje i najmlađi u kustoskoj ekipi MLU-a, Ivan Roth, koji je izložbu posjetio prvi put.

- Osim što daju uvid u suvremenu umjetničku scenu, zanimljivo je pratiti i koncepte postava, svjetske trendove i navike u načinu postavljanja izložbi - od klasičnih, preko trendovskih, do potpuno inovativnih. Mnogo toga ovisi i o financijskim mogućnostima, sve se više u postavima koristi i tehnologija, a brojni su autori uvelike uzimali u obzir i arhitekturu paviljona - oduševljen je Roth predstavljanjima Argentine, Gruzije, Sejšeli, a ovogodišnje Biennale bilo mu je vrlo inspirativno i željno očekuje sljedeće!

Ravnateljica Mesarić smatra da je zadaća ustanove poput MLU-a uvid u likovna događanja na svjetskoj razini, ne samo za djelatnike i kustose nego i za sugrađane. U mnogo skromnijem obliku to pokušavaju i Slavonskim biennalom, pa im je uvid u ovakvu svjetsku manifestaciju itekako dragocjen te tako drže korak s vremenom i trendovima u umjetnosti.

- Svi koji su s nama bili u Veneciji i poslije dođu na naše izložbe moći će usporediti ono što mi činimo i promišljati o viđenom na relevantan način - ističe više nego zadovoljna ravnateljica, koju su osobno impresionirali paviljoni Rusije i Južne Koreje.

Već spomenuti nacionalni paviljoni izgrađeni su prije Drugog svj. rata, a i danas su u funkciji. Prema riječima kustosice Valentine Radoš, bile su to slike tadašnjeg svijeta, kako stilski tako i socioekonomski i politički. Osijek i Veneciju vežu i dva rada nekoć izložena na Biennaleu, a otkupio ih je osječki MLU: “Slavonski nadgrobni spomenik” Ivana Faktora (dio izložbe za 100. rođendan Biennala, 1995.) te Kate Mijatović, koja je Hrvatsku predstavljala 2013.