Članovi saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor prvi su se put neformalno sastali već u četvrtak. Na sastanku je odlučeno da će kao prvi svjedok, kada povjerenstvo počne s radom 3. studenoga, biti pozvan bivši predsjednik Uprave tog koncerna Ivica Todorić. Uoči tog sastanka, razgovarali smo sa SDP-ovim Orsatom Miljenićem, predsjednikom povjerenstva.

- Mi 30. listopada formalno počinjemo s radom. No, nema nikakve zapreke da, s obzirom na to da je odluka o osnivanju povjerenstva stupila na snagu odmah, do toga datuma napravimo određene pripremne radnje. Na ovoj prvoj sjednici plan je pokušati dogovoriti dinamiku, poslovnik i načela našeg rada, razgovarati o tome koga ćemo zvati za svjedoke i tome slično.

Koga očekujete da biste mogli pozvati na saslušanje pred povjerenstvom?

- O listi svjedoka možemo više govoriti po funkcijama, ali ja bih svakako volio započeti rad tako da prvi svjedok bude Ivica Todorić i takav će i biti moj prijedlog. Tu bi svakako trebali biti ljudi iz vrha hrvatskih političkih struktura iz doba kada je Agrokor nastajao i kada su donesene neke ključne odluke. Svakako i osobe iz Porezne uprave ili regulatora - od HNB-a nadalje. To je struktura ljudi koje s jedne strane treba saslušati, a s druge su tu ljudi iz samog Agrokora. I ono što je bitno, tu su i ljudi koji će nam se javljati, a imaju određena saznanja o svemu tome - primjerice, dobavljači koje je netko tjerao na nešto i tome slično. U tom smislu bi se ta lista onda proširivala.

Hoće li svjedočenja biti javna i u kojim bi slučajevima to moglo biti ograničeno?

- Moj prijedlog je da sve bude javno i da se sve izravno prenosi, ako bude interesa za to. Sve će se snimati, to je sigurno, tako da ostane zabilježeno sve što se izgovori. Naravno, ako se radi o nekoj poslovnoj, službenoj tajni, onda ćemo morati zatvoriti sjednicu.

HDZ inzistira na svim premijerima, ministrima financija i gospodarstva, je li moguće da u tom smislu i premijer Andrej Plenković možda bude pozvan kao svjedok?

- Što se mene tiče, treba saslušati sve. Tu nema razloga za razmišljanja je li netko bio HDZ-ov ili SDP-ov premijer. Oni su svi bili hrvatski premijeri i ministri koji su utjecali, ili pak nisu, radili ili ne radili nešto s Agrokorom. I oni po funkciji tu trebaju biti. Dakle, to se odnosi i na Plenkovića, i na Milanovića.

Vi niste bili ni ministar financija, ni gospodarstva, nego pravosuđa, ali se spominje mogućnost da budete pozvani kao svjedok.

- Nemam s tim problem. To je također jedna od tema koju će otvoriti i ako netko iz povjerenstva misli da trebam biti svjedok, hajdemo to odraditi odmah. Može već na prvoj sjednici, otvorit ćemo to za kamere, neka me pita što god tko hoće. Ne vidim zapreku za to. Ako netko misli da mogu svjedočiti o nekim okolnostima ili da sam u sukobu interesa, želim da se to razriješi javno.

No, nekakvih saznanja o Agrokoru od interesa za istragu nemate?

- Ne, osim što sam tamo kupovao, znači kao kupac u dućanu, i to ne prečesto, s Agrokorom nemam nikakve veze. Nisam o tome odlučivao, nisam tamo bio, niti nikoga od tih ljudi koji se tu spominju nikada upoznao.

Kako HDZ ima većinu u povjerenstvu, postoji li opasnost da, primjerice, oko svjedočenja ministra Zdravka Marića ili ministrice Dalić, bude nekih problema?

- Ne, ne očekujem to. Siguran sam da je i kolegama iz HDZ-a u interesu da se cijela i puna istina stavi na stol i sazna. Naime, svi moramo biti svjesni da će se ona saznati prije ili kasnije. Imamo povjerenstvo, hajdemo to tu staviti i definirati. Tko god i ako je netko nešto loše radio, neka se to zna i neka građani to mogu procijeniti. Svaki pokušaj prikrivanja nečega ljudima će se razbiti o glavu. Koliko vidim, kolege iz HDZ-a, mislim da to neće ići u tome smjeru.

Podignute kaznene prijave ne bi trebale ometati vaš rad?

- Po meni, ne. Zato što o onome o čemu se bude vodio kazneni postupak, odnosno istraga, time se mi naravno ne možemo baviti. Ali, Agrokor je priča o 200 hrvatskih obitelji. To je prepuštanje dobrog dijela gospodarstva jednom čovjeku koje seže davno prije. Siguran sam da se istraga neće baviti svim aspektima Agrokora. A sa svim onim čime se ne bude bavila istraga, ako je bude, bavit će se povjerenstvo.

Iz današnje perspektive, što bi prema vašem mišljenju zapravo moglo proisteći iz rada povjerenstva?

- Nadam se najprije da će građani time dobiti uvid u funkcioniranje državne vlasti i politike u odnosu na Agriokor i obrnuto. To su ti različiti transferi, primjerice kadrovski. Drugo, uvid u funkcioniranje države uprave. Primjerice, ne znam je li točan podatak da Porezna uprava nije ulazila u Agrokor. Ako nije, to je možda legitimno, ali ako pitate prosječnog čovjeka, pa i mene, to se ne čini tako. Dakle, tu je čelnik Porezne uprave da kaže zašto je to bilo tako. Ili zašto nitko nije naplatio onu nesretnu Smokvicu. Možda i postoji razlog, ali građani ove zemlje zaslužuju odgovor zašto je 22 ili koliko već milijuna kuna ostalo nenaplaćano. To je samo primjer. To je ono što mislim da bismo mi trebali “istjerati van”. Potom bismo kroz zaključke trebali definirati ono što prepoznamo da su bili problemi koji su pogodovali takvom rastu kompanije koji je u jednom trenutku ugrozio državu. I dati možda određene preporuke da se stvari ne ponavljaju. Ali najveći doseg povjerenstva je u javnosti i u tome da građani vide i prepoznaju što se događalo. Nema tu podnošenja kaznenih prijava, stvar je u tome da rasvijetlimo što više toga. Jer svi osjećamo da nije u redu što su mnogi “umočili prste”, radili stvari koje nisu trebali. Hajdemo to pokušati istjerati.

Zaključci povjerenstva onda idu pred Sabor...

- Mislim da će sam proces i saslušanja, iskazi i uvid javnosti biti na kraju puno korisniji i važniji nego sami zaključci. Jer kod zaključaka se može dogoditi da netko u povjerenstvu nešto vidi crno, a drugi bijelo - najčešće je sivo. Ali je bitno da građani to vide.

U Povjerenstvu može doći i do preglasavanja.

- Upravo to. Sigurno je da nam neće biti lako, ali ja niti sam se gurao u to, niti sam to tražio. Pristao sam na taj zadatak i maksimalno dobro ću ga obaviti, onako kako mislim da treba. Bez politikantstva. Sve to nije jednostavno napraviti u šest mjeseci i to možemo samo ako budemo dobro organizirani i ako budu ljudi surađivali. Jer ako svjedoci ne budu dolazili kada budu pozivani i sjednice budu propadale zbog toga, bit će to problem. Ali najvažniji pritisak će se raditi kroz javnost. Jer me zanima kako će neki bivši političar objasniti ako se ne bude odazvao pozivu.