Situacija oko Sjeverne Koreje, koja demonstrira rast vojne moći, i nervozna politika SAD-a, koji oko Korejskog poluotoka pleše kao oko vruće kaše, ovih dana eskalira. Južnokorejsko ministarstvo obrane u ponedjeljak je objavilo kako se čini da Sjeverna Koreja priprema novo lansiranje balističke rakete. Južna Koreja nakon najjačeg nuklearnog pokusa Pjongjanga, koji tvrdi da ima hidorgensku bombu, pojačava svoje sustave obrane. Najnoviji sjevernokorejski pokus novi je izazov američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, i to nakon što je Sjever u srpnju uspješno izveo dva lansiranja međukontinentalnih balističkih raketa ICBM, koje mogu dosegnuti američki kontinent. Sjeverna Koreja također prijeti lansiranjem raketa na američki otok Guam, u Tihom oceanu.

Zoran Meter, glavni urednik specijaliziranog analitičkog portala Geopolitika.News, za naš list kaže da, kada bi Sjeverna Koreja bila uistinu prijetnja SAD-u, Washington ne bi nikoga pitao smije li i kada će intervenirati.

- Otkako je završio rat, 1953., Sjeverna Koreja i SAD nemaju uspostavljene odnose i SAD-u je cilj smjena tog režima te ujedinjenje Koreje, pod dominacijom Južne Koreje. A Sjeverna Koreja ima u programu razvoj nuklearnog oružja, isključivo kao obrambeni mehanizam, da spriječi rušenje režima od strane SAD-a. No međunarodna zajednica razvoj toga programa doživljava kao prijetnju, iako Sjeverna Koreja nikada neće napasti prva jer je režim dovoljno racionalan da zna kako bi time potpisao vojni poraz i krah - analizira Meter, ističući kako je Sjeverna Koreja zaokružila do maksimuma razvoj nuklearnog programa posjedovanjem hidrogenske bombe. Za SAD bi, kaže, tu kao korak naizgled preostao tek rat, no do toga neće doći, ne samo zato što se tome opiru Kina i Rusija nego i zato što SAD-u ovo stanje odgovara zbog više razloga.

- Najprije, SAD može ne samo zadržati nego i pojačati svoju nazočnost u tihooceanskoj regiji, što i čini. Tu je i interes njihove vojne industrije, čiji lobi stoji iza Trumpa. Drugi aspekt je da time drže Kinu napetom pred njezinim vratima, što Kinu sprječava u projiciranju vojne sile i flote prema Zapadu. Treći aspekt je što strategija SAD-a doživljava velik neuspjeh na Bliskom istoku, gdje u Siriji hvataju samo mrvice. Stoga prebacuju fokus javnosti na Daleki istok. Sjeverna Koreja definitivno je samo oruđe za nadmetanje SAD-a i Kine, kao njezina najvećeg strateškog partnera u budućnosti. Dakle, tu ne mora biti vojnog rješenja, nego SAD može udariti sankcijama po onima koji imaju gospodarske odnose sa Sjevernom Korejom, pa i po Kini. Neke su već pokrenuli, ali to još nije trgovinski rat, za koji trasiraju put - kaže Meter, dodajući da vojni “blitzkrieg” po sjevernokorejskim vojnim kapacitetima nije moguć jer su oni rasuti diljem zemlje. A i Sjeverna Koreja to bi tretirala kao objavu rata, što bi značilo da pokreće svoje konvencionalno naoružanje, a barata s 40.000 topničkih cijevi. Kako se Seul nalazi 50 kilometara od granice, ubrzo bi glavni grad Južne Koreje bio zbrisan s lica zemlje, pa je rizik prevelik.

Stručnjak za međunarodne odnose Radovan Vukadinović kaže kako je Trump predsjednik s vrlo malo strategijskog iskustva u međunarodnim odnosima i vodi računa o onome što će reći njegovi vojni savjetnici. Smatra da nitko nije baš toliko iracionalan da bi se upuštao u velike sukobe koji bi doveli do rata svjetskih razmjera. Na pitanje u kojoj bi mjeri Hrvatska, kroz članstvo u NATO-u, bila uključena u jedan tako velik vojni sukob, podsjeća kako je Hrvatska vrlo lojalna članica, koja poduzima sve što NATO od nje traži. “I u tom bi eventualnom sukobu morala slijediti politiku NATO-a. Ako se SAD uključi u sukob i ako NATO ocijeni da je potrebna neka vrsta pomoći, onda bi, naravno, i Hrvatska sudjelovala”, kaže Vukadinović.

Igor Tabak, analitičar portala Obris - obrana i sigurnost, kaže kako situaciju oko Sjeverne Koreje ne treba povezivati s trećim svjetskim ratom. To vidi kao regionalnu krizu, koja periodično plamti više od 60 godina.

- Situacija jest eskalirala, ali njezin opseg ipak je ograničen i teško može prerasti u globalni sukob. To je sjecište interesa velikih sila, SAD-a, Rusije i Kine, no, iako naoružane većim nuklearnim arsenalom, one imaju izuzetno aktivne političke i gospodarske odnose, kao i načine da dođu do dogovora. Sjeverna Koreja pak pokušava izboriti prostor i nišu moći, ali taj problem gledamo desetljećima i on ima limitiran prostor za napredovanje. To više što je napad Sjeverne Koreje na SAD teško zamisliv u ikakvom racionalnom scenariju, jer je razlika u rasploživim sredstvima golema. S druge strane, SAD ipak, bez obzira na strastvenost svoje politike posljednjih mjeseci, ima veliku lepezu poteza na raspolaganju. Puno su vjerojatnije nove sankcije, pa i one koje bi obuhvatile sve koji naveliko posluju sa Sjevernom Korejom. Vojna rješenja tu su ograničena ponajprije blizinom velikih južnokorejskih ciljeva, dometima sjevernokrejskog naoružanja i potencijalnom štetom koju bi vojno rješenje nosilo. Ne samo nuklearno nego i ono samo konvencionalnim sredstvima. Naravno, 50-ih godina 20. stoljeća radilo se o uključivanju Kine i posrednoj pomoći Ruske Federacije, ali to su bila druga vremena. Danas se puno stvari rješava i gospodarskim alatima, sankcijama i blokadama - podsjeća Tabak.