Što ima u ovoj poštenoj kući (Glas Slavonije, nap.a.)? - upitao je Gibonni kad smo ga, dan nakon odličnoga koncerta, održanog kraj novoosvijetljenog pješačkog mosta, nazvali kako bismo pitali za dojmove.

Očekivano, Gibonni je pohvalio Osijek ne samo preko telefona nego i više puta tijekom koncerta, spomenuvši da je 1997. godine, prigodom izlaska albuma "Ruža vjetrova" pala popularnost. Tada su mu, rekao je publici, rekli kako ima antipatično lice, no te je godine u Osijeku nastupio pred respektabilnih 12.000 ljudi.

- To nikada neću zaboraviti - ispričao je osječkoj publici svoju posebnu vezu s Osijekom.

Nije mu promaknulo pozdraviti i Glas Slavonije, ali i ostvariti možda još do sada nesvakidašnju interakciju s publikom koja je okupirala prostor od Picassa do mosta, na mostu, duž promenade... Između gotovo svake pjesme napravio je stanku, poseban pozdrav uputio muškarcima koji su došli na koncert više zbog svojih boljih polovica nego zbog sebe, prepričao čak i TV program koji je u tijeku njegova, još jednog vrhunskog koncerta u Osijeku. Iz publike je pozvao zaljubljeni par koji je potom s njim zapjevao "Cesaricu". Tisuće ljudi potom je čučnulo s upaljenim upaljačima i mobitelima u zraku kad je Gibo to zatražio kako bi napravio "zvjezdano nebo".

U jednom trenutku stvorio se u publici. Pljuštali su selfiji, zagrljaji, a Gibo je potom prošetao pa se ponovo vratio na pozornicu, zapjevao, šalio se, pričao anegdote... Naposljetku i pozvao Osječane da zaustave egzodus u Irsku, uz napomenu da ne želi ostati sam “među narodnjacima”, a nije propustio ni poručiti okupljenima da se vole, poštuju, da uživaju. A upravo je publika uživala gotovo kao nikada prije.

Ne moram ni pitati zašto je bilo tako genijalno, jer osječka te publika voli.

- Ja stvarno volim Osijek i tu sviram još od stoljeća sedmog (smijeh). Mene ovdje moja publika pozna i ja poznam njih. Uvijek je opuštena atmosfera, imamo neke svoje fore i svoje uspomene i humor.

Koncert je održan na neobičnom mjestu, a publika se samo slijevala do pozornice.

- Meni nije važno je li 20.000 ljudi, jer mi je bilo kao da sam u nekom dnevnom boravku ili kod nekoga na rođendanu.

Publika je, što ti nije strano, pjevala sve tvoje hitove, od one 1997. do "Familije".

- Jesi li vidjela ti to? Da, ja to znam i iznimno mi je drago zbog toga.

Sigurno ti nije promaknulo da su te došle slušati sve generacije Osječana.

- Ja ti ne očekujem generacije, već ljude koji imaju otvorenu dušu. Ljude koje ne određuje datum proizvodnje, već koliko se tko osjeća mlad. Ja to tako vidim.

U studenom prošle godine nastupio si s Oliverom u sklopu turneje “Familija”, sad si nastupio ovdje i, kako si mogao vidjeti, ljudi te s nestrpljenjem očekuju. Kad se ponovo vidimo u Osijeku?

- Kad me ponovo budete zvali, ja dolazim!