Hrvatske političke elite ne čuju, ne vide i ne osjećaju u kojoj su mjeri hrvatski umirovljenici i druge starije osobe zanemarene i ponižene, upozorio je Sindikat umirovljenika Hrvatske i potvrdio da će pozvati umirovljenike da iziđu na ulice.

- Gotovo jedna trećina starijih od 65 godina u zoni je siromaštva i socijalne isključenosti i, uz Bugare, najsiromašniji smo starci u Europskoj uniji. U Hrvatskoj samo 64 posto te dobne skupine prima mirovine, a državne naknade za siromašne starce postoje samo kao trajno obećanje. U Hrvatskoj je najniži udjel prosječne mirovine u netoplaći u travnju iznosio samo 37,7 posto, dok je u susjednim zemljama bio bitno viši (Mađarska i Makedonija – 62 %, Slovenija – 60,2 %; Crna Gora – 56,2 %, Srbija – 49,8 %; Kosovo – 47 %; Bosna i Hercegovina – 42,5 %). No, ne samo da su hrvatske mirovine relativno najniže u široj regiji već su i realno najniže, jer u Hrvatskoj npr. cijena hrane iznosi čak 91 posto prosjeka EU-a, u Srbiji 69, a u Makedoniji niskih 58 posto prosjeka. Hrvatska linija siromaštva iznosi 2085 kuna, što znači da je polovina svih mirovina ispod linije siromaštva; riječ je o čak 570 tisuća osoba, upozorila je predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović.

U 20 godina od Domovinskog rata, kad su mirovine imale gotovo 51 posto udjela u plaći (što je ionako malo u odnosu na npr. 1987. godinu kad je iznosio čak 78,4 %), visina relativne mirovine se prepolovila, a u posljednjih deset godina realni pad mirovina je uznemirujući čak i za Europsku komisiju koja uporno zahtijeva što brže približavanje radničkih i posebnih (povlaštenih) mirovina, te stvarno smanjivanje broja invalidskih umirovljenika.

- Kada su za vrijeme rata uredbama zakinute mirovine i obustavljeno njihovo usklađivanje, one su vraćene ne samo zato što je tako presudio tadašnji saziv Ustavnog suda već i zato što je to politička vlast smatrala svojom obvezom (s obrazloženjem da su umirovljenici na taj način financirali Domovinski rat). Tako je dug starim umirovljenicima vraćen, uz izraze zahvalnosti. No, kasnije političke elite, i lijeve i desne, zaboravile su vratiti cijeli dug onima koji su umirovljeni nakon 1. siječnja 1999. godine, što bi značilo preračunavanje prve aktualne vrijednosti mirovine na bazi vraćenog duga umirovljenicima. Naime, ako povećavate mirovine jednih, onda morate povećati i mirovine drugih, kako ne bi došlo do razlika. Ako su se toga i sjetili, da i teret recesije većim dijelom prebace na leđa umirovljenika, zaboravili su taj dug vratiti i zahvaliti. Sad im je normalno da umirovljenike još optuže da ih je previše, da su društveni teret i balast. Da jedu budućnost mladih. Riječ je o dugu radničkim, a ne povlaštenim umirovljenicima, a taj dug može biti namiren samo povećanjem radničkih mirovina za 19 posto, koliko još uvijek zaostaju za “starim” mirovinama - ističu u SUH-u.

Traže i posebnu zaštitu umirovljenika s najnižim mirovinama, i socijalnu naknadu (tzv. nacionalnu mirovinu) za starije od 65 godina koji nisu ostvarili pravo na mirovinu – i to iz državnog proračuna, a ne mirovinskog fonda.

Kažu kako je došao trenutak da se pripreme za izlazak na ulice i da pokažu da njihovo strpljenje i trpljenje nije zanavijek. “Pozivamo sve građane, osobito naše potomke – djecu i unuke, da se pripreme i pridruže nam se te kroz borbu za naše veće mirovine, izbore i budućnost za svoje vlastite. Ovako će i oni ostati bez svojih. Posebno pozivamo hrvatske branitelje da obrane one koji su stvorili zemlju koju su imali čast braniti. Kao što su se radnički umirovljenici borili da vaše mirovine budu usklađivane po jedinstvenoj formuli. Pokušali smo se izboriti za veća prava umirovljenika i starijih osoba, za budućnost naše djece i unuka, institucionalnim putem, sudjelovanjem u raznim tijelima vlasti, ali nije išlo. Svi naši zahtjevi ostali su neodgovoreni. Stoga smo prisiljeni iskoristiti i onu posljednju instancu borbe, aktivno izražavanje nezadovoljstva”, zaključuju umirovljenici.