Nakon lanjske, rekordne žetve od milijun tona pred vratima je upola manja žetva pšenice od te. Prognoze Žitozajednice su da će to biti 500.000 tona zlatnog zrna iz koje stiže i smirujuća poruka da će to biti dostatno za naše potrebe, da ćemo jesti kruh od domaćeg brašna. Potrebe su nam, naime, u međuvremenu s nekadašnjih 500 - 550 tisuća zbog uvoza pekarskih proizvoda pale na oko 400.000 tona, pa će nešto ići i za izvoz.

U posljednjoj sjetvi nikada nismo zasijali manje naše najvažnije krušarice, tj. 98.000 ha, čak 50.000 ha manje nego godinu prije.

Razlog je cijena kojom su ratari već duže nezadovoljni; direktorica Žitozajednice Nada Barišić kaže da je ona za prošlu godinu prosječno bila 0,95 kn/kg.

Nezadovoljni time, poljoprivrednici su se okrenuli dohodovnijim kulturama poput uljane repice. Lanjsku žetvu obilježilo je i nezadovoljstvo proizvođača Kodeksom za otkup žitarica prema kojem im je samo 2 % pšenice otišlo u prvu klasu, a velik dio u stočnu hranu.

– Interes ratara za pšenicu i dalje će drastično padati ne bude li ona imala cijenu kojom se mogu pokriti troškovi - kaže predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić.

O ovogodišnjoj cijeni zlatnog zrna riječi je bilo i na prošlotjednom sastanku u Osijeku na temu izmjena Kodeksa, kada se čulo razmišljanje o 1,10 kuna.

U Žitozajednici ne žele izlaziti s prijedlozima i komentarima o cijeni.

- Posljednjih godina uopće ne izlazimo s tim jer nam je to zabranjeno Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja, a i, uostalom, o tome je prerano govoriti. Na sastanku se spominjala cijena od 1,10 kn, a to je sadašnja burzovna cijena prošlogodišnje pšenice, a ona nije garancija cijene u otkupu uoči nadolazeće žetve. Sve su to poluinformacije, razgovara se, nagađa. Njezina cijena nije dobra jer je svjetsko tržište puno pšenice - kaže Barišić.

- Da, na sastanku se spominjala cijena od 1,10 kuna, ali to je samo za prvu klasu, no nje smo do sada imali samo 2 %, dok je treće klase bilo 60 %. Ispod jedne kune se ne bi smjelo ići bez obzira na to kojoj klasi urod pripada. Znači, najniža klasa – kuna, a koja bi se za svaku višu klasu nadograđivala sa po 10 lipa. To je realno ako se gleda cijena u okruženju brašna, goriva, repromaterijala, cijena kruha je porasla… - kaže Brlošić.

I Mario Milušić iz Piškorevaca prepolovio je površine pod pšenicom, na 100 ha.

– Cijena će biti katastrofalna; bude li 85-90 lipa, nećemo ju više ni sijati. Nema smisla ni zdravog razuma s takvom računicom. Realna bi bila 1,15 - 1,20 kn - kaže Milušić. I Josip Sučić iz Vučevaca prepolovio je površine pod žitom, u korist uljarica.

- Lani sam dobio samo 0,80 kuna, a realno bi bilo 1,20 do 1,40 kn - kaže Sučić.

Sličnog je mišljenja i Zvonko Pipić iz Suhopolja. On je i ratar, i duhanac, i kamiličar. I sam je smanjio površine pod žitom, no zato je zadovoljan kamilicom jer za kilogram prve klase dobije 15 kn, a ove je ove godine postigao cijenu od 14 kn, što je više od 15 kg žita.

- Lani je cijena žita bila sramotna, ni kunu, a ove godine trebala bi biti bar 1,20 kn. A i to je premalo. Ma, mi smo preskromni, trebala bi realno biti 1,40 kn i ljudi bi joj se vratili. Ne bude li ove godine dostigla solidnu cijenu, pitanje je hoću li ju sijati - dijeli Pipić dvojbe mnogih ratara.

- Zahtjev za 1,40 kn za pšenicu nije nerealan, no pitanje je da li je sustav omogućio da poljoprivrednik traži bolju cijenu - kaže Brlošić i ističe kako je cijena u rukama vlasnika skladišnih prostora.

– Proizvođači ih nemaju, netko je te prostore dobio za mali novac raspadom bivših sustava i sada manipulira i određuje cijenu ulaza, troškove skladištenja, manipulacije… - kaže Brlošić i poručuje: “Ma, može pšenica biti i kunu, no onda gnojivo ne može biti 400 ili zaštita po hektaru 1000 kuna.”