Rijetko koji gimnastičar ili sportaš ima privilegij nastupati na velikom natjecanju u svom rodnom gradu. Upravo takvu mogućnost svake godine ima Robert Seligman. Rođeni Osječanin prošle je godine upravo tijekom Grand prix Osijek Challenge cupa proslavio 30. rođendan. U rodnom gradu nastupio je naravno na svih dosadašnjih osam natjecanja.

- Ne mogu se sjetiti baš previše gimnastičara koji imaju gimnastički Svjetski kup u svom rodnom gradu. Ako se ne varam, njemački gimnastičar Philipp Boy je iz Cottbusa. Sašo Bertoncelj kao i Petkovšek i Pegan su iz Ljubljane ali Slovenci svoj Svjetski kup organiziraju u Ljubljani, Mariboru i Kopru. Možda Rusi koji su manje-više svi iz Moskve. Da, doista, privilegiran sam što nastupam na ovako velikom natjecanju u svom gradu.

Nastupati kod kuće je privilegij, ali i opterećenje.

- Uh, ne čudim se što se strani gimnastičari poput Britanaca ili Rusa kada se u njihovoj zemlji održava natjecanje potpuno maknu i nekoliko dana ili čak tjedana prije natjecanja odu u karantenu. Nastupiti pred svojom publikom, svojom obitelji, sugrađanima doista je lijepo, ali i prilično stresno. Puno je obveza uoči natjecanja, intervjua, pa onda aktivnosti kojima promoviramo Svjetski kup.

Jesi li možda pomislio otići u karantenu, maknuti se nekoliko dana iz Osijeka?

- Nisam. Ne znam da je možda europsko ili svjetsko prvenstvo možda bih o tome razmišljao, ali ovako ne. Moja je zadaća upravo promovirati ovo natjecanje, pa stoga koliko god mi sve bude naporno, to ujedno predstavlja i zadovoljstvo. Trudim se doista ne biti samo natjecatelj nego i pravi domaćin. I kada uđem u dvoranu, pokušavam udovoljiti svim natjecateljima. Pokušavam da imaju dovoljno vode, voća. Znam koje su moje potrebe uoči nastupa, pa stoga i njima želim to sve osigurati.

Prisjetite li se Osijeka u razgovoru s drugim gimnastičarima na ostalim natjecanjima?

- Jako često. Posebno su oduševljeni tom našom dvoranom. Točno svaki gimnastičar vidi kada nastupa, može kroz staklo pratiti kompletno natjecanje. Ne događa se da moraju krenuti ranije ili postane zastoj zato što netko kasni. Naravno, puno je njih koji su oduševljeni Osijekom. Posebno Kinezi, koji su oduševljeni čistim zrakom.

Postoji li neka anegdota koja se dogodila tijekom prijašnjih natjecanja u Osijeku?

- Uh ne mogu se baš sjetiti, ali bilo ih je sigurno. Trudim se doista i nakon natjecanja biti na raspolaganju svim gimnastičarima, organizirati im čak i izlazak, druženje izvan gimnastike. Tih sam dana kao taksi, vozim ih kamo god je potrebno. Evo baš prošle godine dosta sam se na taj način družio s Ukrajincem Olegom Verniajevom, trenutno jednim od najvećih svjetskih gimnastičara, osvajaču srebrne medalje u višeboju na Olimpijskim igrama u Riju de Janeiru. Žao mi je, primjerice, što neće doći i ove godine.

Dosad u Osijeku se često penjao na postolje, ali nikada nisi osvojio zlato.

- Kod kuće ti nitko neće pokloniti medalju. Čak ni finale. Ako se ne varam, dva puta nisam se ni plasirao u finale, što dovoljno pokazuje koliko je teško. Uvjeren sam kako ću ove godine nastupiti u finalu. A, naravno, želja je jednom i pobijediti u Osijeku.

Ove godine Robert će imati jedan dodatni motiv.

- Proživio sam događaj koji mi je sigurno bio najstresniji u životu. Tomislavov zastoj srca, oživljavanje, bilo nam je svima golemi šok. Hvala Bogu da je Tomislav s nama među živima. Bit će u dvorani, navijat će za nas s tribina, pa stoga svi mi hrvatski gimnastičari imamo obvezu i zbog njega se pokazati u najboljem svjetlu. - rekao je hrvatski gimnastičar rodom iz Osijeka.