Prije nekoliko mjeseci, uoči božićnih blagdana, na društvenim mrežama pokrenuta je kampanja "Petarde su za retarde", koja se ponavlja već nekoliko godina, a kojom se dobronamjerno želi ukazati na opasnost bacanja petardi, međutim, na potpuno pogrešan način.

Ovom kampanjom osobito su se pogođenima našli roditelji djece s poteškoćama u razvoju, odnosno s lakom, umjerenom ili teškom mentalnom retardacijom. Jedan je to u nizu primjera nerazumijevanja okoline vezanog uz probleme osoba s mentalnim poteškoćama. Zbog sličnih, čak i težih stigmatizacija duševnih bolesnika, javnosti se obratila Sekcija mladih psihijatara koja je pozvala medije da duševno oboljele osobe ne nazivaju manijacima. Sekcija mladih psihijatara i specijalizanata HPD-a pozvala je medije da odgovornije izvještavaju o takvim temama jer je posezanje za dramatičnim kontekstom u kojemu se duševne bolesnike naziva “manijacima” ili “luđacima” diskiriminirajuće i u suprotnosti s temeljnim etičkim načelima, dok činjenice pokazuju da većina osoba oboljelih od mentalnih poremećaja nije nasilna. Mladi psihijatri upozoravaju da, nažalost, vrlo često i “ozbiljnije” kuće posegnu za dramatičnim kontekstom u kojemu se duševne bolesnike naziva “osobama koje siju strah”, poziva se da ih se što prije zatvori pri čemu se objavljuju puna imena, pa čak i fotografije oboljelih.

- Osim što je takvo izvještavanje u suprotnosti s općeprihvaćenim i temeljnim etičkim načelima, ono osobe koje boluju od mentalnih poremećaja diskriminira i stavlja u nepovoljnu poziciju samo zato što su, ne svojom krivnjom, bolesne, priopćila je Sekcija HPD-a (Hrvatsko psihijatrijsko društvo).

Upozorava se također da se senzacionalističkim načinom izvještavanja koji duševne bolesnike prikazuje u negativnom kontekstu prouzročava šteta samim bolesnicima i njihovim obiteljima kojima je teško i bez trajnog medijskog pečata. Osim toga, time se psihijatrijska struka tabuizira, mistificira, dehumanizira i deprofesionalizira čime se osobe kojima je potrebna pomoć odbija od traženja pomoći, dok se društvu pružaju razlozi za strah i neprihvaćanje duševnih bolesnika koji su suštinski neosnovani. “Naročito je opasno neadekvatno izvještavanje o suicidima koje osobe pod rizikom i sugestibilne osobe može ponukati da učine isto”, upozoravaju psihijatri. Kao znanstvene činjenice pritom ističu da većina osoba oboljelih od mentalnih poremećaja nije nasilna i da je udio nasilničkog ponašanja koje počine osobe oboljele od mentalnih poremećaja u cjelokupnom nasilju vrlo mali, iako je prema vjerovanju opće populacije vrlo velik. Osim toga, većina “nasilnika” ne boluje od mentalnog poremećaja, dok je apsolutni rizik za nasilničko ponašanje osoba oboljelih od mentalnih poremećaja mali.

Đakovački psihijatar, dr. Ivan Ramčić, kaže kako takvi naslovi nose stigmatizaciju koja najviše štete čini upravo osobama s duševnim bolestima.

- Stigmatizacija je velik problem jer može kod osobe koja ima određene duševne poteškoće dovesti do povećanja srama, još većeg povlačenja u sebe, izoliranja. Velik je problem što se takve osobe teško odlučuju tražiti pomoć. Osobe koje boluju od težih duševnih smetnji, poput shizofrenije i drugih, automatski društvo smatra opasnima. Međutim, statistike pokazuju da su takve osobe zapravo jako malo u postotku nasilne. Ne razlikuje se to od opće populacije - kaže dr. Ramčić te nastavlja:

- U međusobnoj komunikaciji, u nekakvoj ljutnji, kad nekoga želimo omalovažiti, onda ljudi kažu "on se liječi", "on je alkoholičar", "bio je u bolnici". Imate međutim puno ljudi koji se liječe od alkoholizma, ne piju godinama, redovito dolaze na kontrole, i dalje nose tu stigmu. Iako pojašnjavaju da više nemaju tih problema, stigma ostaje. Nisu primjereni nazivi za osobe koje imaju duševne poteškoće, a to stvara najveći problem kod njih samih jer imaju osjećaj manje vrijednost i njihove obitelji s tim imaju dosta problema, pa se i teže javljaju po pomoć. To se osobito odnosi na osobe koje imaju određenih poteškoća, ali još nisu bile kod liječnika. One se osobito teško odlučuju doći potražiti pomoć - kaže dr. Ramčić.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak osvrnula se na ovaj problem u svom godišnjem izvješću za prošlu godinu, a ukazala nam je na primjere iz medija koji su osobito digli prašinu među duševno bolesnima i njihovim obiteljima. Jedan se odnosio na kolumnu u jednom dnevnom listu gdje autor već u prvim rečenicama navodi sljedeće: "Možda već iduće sezone netko će napraviti reality show s pravim, medicinskim idiotima. Izabrat će ih iz ustanova za intelektualno uskraćene i tjerati da se naglavačke, bez kaciga, bacaju s drugog kata...” Pravobraniteljica je upozorila na izrazito ponižavajući i uznemirujući opis jer dovodi do kršenja temeljnih ljudskih prava osoba s invaliditetom dovodeći ih u nepovoljan položaj zbog invaliditeta.

- Neprihvatljivo je čak i u kontekstu satire medicinska stanja cijele grupacije osoba podvoditi pod riječi “trapavi i lakovjerni nesretnici.” Takvo postupanje posebno je alarmantno zbog toga što se u Hrvatskoj na osobe s invaliditetom i na djecu s teškoćama u razvoju još uvijek gleda kao na građane drugog reda te je prisutna stigmatizacija i različiti oblici verbalnog i fizičkog nasilja s kojima se te osobe i njihove obitelji nose na svakodnevnoj razini - navodi pravobraniteljica.