Iako je od završetka Domovinskog rata prošlo više od 20 godina, Hrvatska za problem civilnih žrtava rata još uvijek nije pronašla sveobuhvatna i dugoročno održiva zakonska rješenja.

Svi dosadašnji propisi te njihove mnogobrojne izmjene i dopune nisu obuhvatili sve kategorije ratnih stradalnika niti su zadovoljile njihove potrebe i očekivanja. “Novi zakon morao bi riješiti problem priznavanja prava civilnih žrtava rata te obuhvatiti različite skupine građana i načine stradavanja u ratu te odgovoriti na njihove potrebe i očekivanja, čime bi se svima omogućila jednakost pred zakonom”, stoji u novom izvješću pučke pravobraniteljice Lore Vidović. Najveći problem civilnih žrtava Domovinskoga rata i danas je činjenica da nemaju odgovarajuću institucionalnu, psihosocijalnu i drugu potporu, iako Ministarstvo hrvatskih branitelja provodi Nacionalni program psihosocijalne i zdravstvene pomoći sudionicima i stradalnicima iz Domovinskog rata, Drugog svjetskog rata i mirovnih misija.

- Okosnicu ovog programa čini 21 županijski centar za psihosocijalnu pomoć, a zdravstveni se dio provodi u nacionalnom i regionalnim centrima za psihotraumu. U županijskim centrima stalno je zaposleno samo 16 osoba, a dio posla obavlja 87 vanjskih suradnika, primarno usmjerenih na braniteljsku populaciju, a to nije dovoljno kako bi se zadovoljile potrebe svih ciljanih skupina. Broj civilnih žrtava rata u Hrvatskoj još nije ni utvrđen, no procjenjuje se da ih je između 4000 i 8000. Međutim, tek manji dio ima status civilne žrtve rata i pripadajuća socijalna prava: invalidninu, opskrbninu, njegu i pomoć u kući i slično. Stradalnici koji unutar postojećeg zakonskog okvira pokušavaju ostvariti svoja prava, u pravilu su izloženi velikim teškoćama, a vrlo često i novčanim izdacima te dugotrajnim postupcima - upozorava pravobraniteljica.

Rješenje problema tih ljudi i njihovih obitelji i nije toliko komplicirano koliko se čini, no ni jedna vlada do sada nije smatrala potrebnim upravni postupak stjecanja statusa civilne žrtve i pripadajućih prava učiniti djelotvornijim i jednostavnijim, čemu bi zasigurno pridonijela i izrada jedinstvene evidencije civilnih stradalnika rata, kao i njihova bolja informiranost o pravima koja imaju.

- Žrtve koje su u parničnim postupcima podnijele zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe nisu ju ostvarile, a danas plaćaju visoke parnične troškove, uglavnom jer su njihovi tužbeni zahtjevi odbijani zbog zastare pokretanja parničnog postupka ili drugih procesnih razloga, s obzirom na to da im nisu prethodile pravomoćne osuđujuće presude za ratni zločin ili drugo kazneno djelo, a činjenicu da je kazneni progon protiv počinitelja već godinama u predistražnoj fazi nitko nije uzeo u obzir. Troškovi su visoki, a pokreću se i ovrhe radi njihove naplate. Vlada RH još uvijek nije pronašla adekvatno rješenje ovog problema, zbog čega civilne žrtve rata pravdu i dalje pokušavaju naći pred Europskim sudom za ljudska prava. Članovi obitelji ubijenih, seksualno zlostavljani civili i logoraši, ali i ostali ratni stradalnici još čekaju na procesuiranje zločina počinjenih u ratu - upozorava pravobraniteljica.