Napadi pacijenata na medicinsko osoblje, posebice oni verbalni, gotovo su svakodnevni, a s vremena na vrijeme nezadovoljni pacijenti prijete bombom (kao neki dan u Hitnom bolničkom prijemu zadarske bolnice), hvataju liječnike za grlo jer im ne daju terapiju za odvikavanje od droge (kao nedavno u osječkom Domu zdravlja Retfala), ili im lome kosti lubanje (kao u srpnju 2016. u OB Zadar). Alarmantni podaci stigli su nedavno i iz liječničke komore - od gotovo 1700 anketiranih liječnika više od 90 posto tvrdi da je bilo izloženo nekoj vrsti napada. Zbog toga liječnici traže hitnu pravnu zaštitu te da se u zdravstvene ustanove uvedu 24-satne zaštitarske službe. Na problem je ponovno upozorila i Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL).

- Ponovno smo pisali ministru pravosuđa Anti Šprlji, nismo odustali i pod cijenu da nam ni ovaj put ne odgovori. Sada smo potaknuti događajem u kojemu je alkoholizirani muškarac osoblju Objedinjenog hitnog bolničkog prijema u OB Zadar prijetio bombom, a nakon čega je, kako prenose mediji, protiv počinitelja podnesena samo prekršajna prijava. U više navrata predložili smo promjenu Kaznenog zakona na način da se u 87. stavku 3. iza riječi “samouprave“ dodaju riječi “službenik u javnim službama“ te u članku 315. stavku 1. iza riječi sloboda dodaju riječi “službenika u javnim službama“. Također smo u više navrata tražili striktno poštivanje članaka 138. i 139. Kaznenog zakona na zdravstvene radnike u zdravstvenim ustanovama, odnosno službenike u javnim službama. Što je iz gore navedenog primjera jasno vidljivo da se sustavno ne provodi, u čemu leži prije svega odgovornost ministra pravosuđa. Unatoč činjenici da su agresija i prijetnje poprimile svakodnevni ritam, javnost se nad navedenim incidentima zgraža kada oni dospiju do medija, no trenutak kratko traje, nasilnik vrlo brzo bude pušten na slobodu s minimalnom, ili gotovo nikakvom kaznom, a nadležne institucije ne čine apsolutno ništa kako bi se tome stalo na kraj - ističu u HUBOL-u. Dodaju kako svaki novi incident ponovno ukazuje na nedostatak čak i minimalne sigurnosti u medicinskim objektima, što bi vrlo brzo moglo rezultirati težim stradavanjem zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika.