Objavljeno 14. ožujka, 2017.
VIROVITICA/ĐAKOVO - Stidljivo izniknule visibabe u dijelu šume kod Trapinske zvanom Mrtvi jarak, što je sastavni dio šumovitog brdovitog terena kod Suhopolja, ovih dana kao da taj prostor čine nekako nevinijim, mekšim… A metar i pol ispod tih nježnih vjesnica proljeća 72 godine leže kosti nedužnih žrtava masovnih egzekucija iz svibnja 1945., iz vremena prolaska kolona Križnog puta, pa se i žrtve iz devet masovnih grobnica na području Mrtvog jarka, u kojima ih je na stotine, povezuju sa sudionicima te golgote Hrvata. Postojanje grobnica na tom području poznato je otprije; Hrvatski domobran iz Virovitice prikupio je dosad niz svjedočanstava suvremenika iz olovne '45., a koja su ovih dana potvrđena i dokumentacijom koju su đakovački članovi Povjerenstva za suočavanje s prošlošću žrtvoslovnih udruga Osječko-baranjske županije pronašli u osječkom Državnom arhivu. Korespondencija Oblasnog narodnooslobodilačkog odbora (NOO) za Slavoniju iz srpnja '45. potvrđuje postojanje dviju grobnica u Mrtvom jarku s više stotina žrtava, kako piše, “zarobljenika”.
NOO šalje “doktora na lice mjesta” jer stižu pritužbe naroda da se iz državne šume Rastik, između Trapinske i Borove, širi nesnosan smrad leševa, čiji dijelovi izviruju na površinu, na koju izbija i sukrvica, te da to može zagaditi vodu s izvora. Jer nakon masovnih smaknuća tijela uopće nisu zakopana, nego, onako u jarku, samo prekrivena s 30, a negdje s tek 10 centimetara zemlje! Voda odnosi zemlju, zvijeri kopaju jame i raznose na toplom vremenu raspadajuće leševe; na površini “kipi” iscjedak iz nezakopanih tijela te se širi smrad…
Najmanje deset grobnica
“Doktor” konstatira da su tijela nepropisno zakopana i da će se zagaditi voda. Potvrđuje u nalazu i drugo grobište – Donji jarak.
– To su prvi i jedini dokumenti o tome, a pronašli smo ih u Arhivu prije desetak dana, u fondu i NOO – civilna vlast - kaže đakovački istraživač komunističkih zločina Pero Šola.
Nakon srpanjskog izlaska “doktora” tijela su pokopana na dubini od 1,5 metara. Sve se to zbiva samo 1500 metara od zadnjih kuća Trapinske pa ovo zvjerstvo ima i svjedoke. Njihova svjedočanstva možda su se činila i pomalo nevjerojatnima, no, kaže predsjednik virovitičkog Domobrana Vlatko Ljubičić, čak su i manje strašna od dokaza koji će slijediti. Dodaje, neki svjedoci govore o 700 žrtava, neki o 30 Nijemaca, drugi o 600…
- Tom dokumentacijom dopunjena su naša saznanja utemeljena na kazivanjima svjedoka. Dopunjena su još strašnijim saznanjima o masovnim likvidacijama i zvjerstvima nad žrtvama, civilima i vojskom nego što smo dosad imali spoznaje pa nema govora o preuveličavanju iskaza svjedoka. Nakon saznanja iz te dokumentacije shvatili smo da nismo znali o tim grobnicama ni pola, da naši ljudi, svjedoci, ne pretjeruju kada su govorili o zvjerstvima u Mrtvom jarku - kaže Ljubičić.
Saznanja Domobrana odnosila su se na četiri grobnice, prema dokumentima, ističe Ljubičić, ima ih osam u Mrtvom jarku, a u jarku u blizini još jedna, deveta.
– Vodio nas je čovjek koji je u vrijeme likvidacija imao 15 godina. Doda li se izvješćima iz dokumenata svjedočanstvo svećenika Bože Vukoje, koji piše o 176 ubijenih zarobljenika u kolovozu, onda bi se moglo reći da u Mrtvom jarku ima najmanje deset masovnih grobnica - kaže Ljubičić.
Najbolje sačuvana ona je uz rub, o kojoj danas svjedoči drveni križ. Na tom lokalitetu je i spomen-ploča s križem za, piše, više stotina nedužnih hrvatskih domobrana.
Radili što su htjeli
– Dovodili su ljude u kolonama. Mrtvi jarak je mala kotlina, gdje su mogli raditi što hoće, ondje su mučili ljude. Svjedok kaže kako je kraj izvora viđen ražanj na kojem su ih mučili, da je pronađeno ljudske kose za jednu košaru, kao i krvav nož… - kaže Ljubičić.
- U izvješću NOO-a za Slavoniju piše: “Prema izvještaju, dobivenom po nepoznatom, da se nalazi kod Trapinske u šumi 250 poubijanih zarobljenika, koji nisu pokopani i kod Covjaka pepelana u državnoj šumi isto.” Prema tome izvješću, to su većinom civili, vojska - domobrani, žandari koji su bili vezani užetom. Možemo zaključiti da su to svibanjske žrtve Križnog puta. Prema zapisniku Oblasnog NOO-a, ubijene su oko 15. svibnja ’45., a pronađene su u lipnju, kada se narod požalio na nesnosan smrad. To je jedan od poteza kojim se kretala kolona na Križnom putu. Već kod Ciglane u Pčeliću prva je masovna grobnica na tom potezu, prema Suhopolju, a taj potez grobišta ide prema Bjelovaru i Grubišnom Polju - kaže Šola.
Ljubičić tvrdi da je NOO pisao lažna izvješća o saniranju masovnih grobnica u Mrtvm jarku, da je to stratište držao otvorenim i aktivnim i nakon svibanjskih žrtava '45.
Suzana ŽUPAN
Egzekutor – 4. bataljun V. Crnogorske?
- Imamo partizansko pismo iz Suhopolja i zapisnik o smaknućima u Mrtvom jarku koji su 29. srpnja '45. poslani samom Andriji Hebrangu. Tu se govori da to radi 4. bataljun V. proleterske crnogorske brigade. “Pred oko mjesec dana bilo je dotjerano u Suhopolje nekoliko stotina zarobljenika koje su otpremili u šumu i tamo sve potukli. Iste su najprije isprebijali, pa su ih onda klali. To su izvršili drugovi iz 4. bataljuna V. Proleterske crnogorske brigade koji su onda bili u Suhopolju, a kad su se vraćali u nj govorili su narodu kako su ih potukli. Ovi drugovi koji su bili u V. Crnogorskoj govorili su narodu da su ranije bili četnici, a sada su prešli u partizane. Iz toga se može zaključiti da ovi Srbi, sada kao četnici pod drugom firmom (maskom) ubijaju nevine Hrvate. Na ovo narod ne gleda dobro (...) nezadovoljni smo zbog masovnog ubistva koji su vršeni oko Suhopolja, jer su viđeni mrtvi kojima je vađeno srce i razni dijelovi tijela…” stoji u pismu. I usporedba tog pisma s dokumentima govori da je NOO lažirao izvješća, kaže Ljubičić.
“Prostor gdje su komunisti voljeli ubijati”
- Ovo grobište Hrvatski domobran iz Virovitice već je obilježio, a podatke koje je on prikupio na terenu na temelju memoarskih izvora potvrđuju pronađeni dokumenti. Prostor oko Suhopolja, Pčelića, Virovitice pun je ovakvih masovnih grobnica, po nekoliko stotina žrtva. To je prostor spajanja ravne i brdovite Slavonije, s jarcima i jamama, prostor gdje su komunisti voljeli ubijati. Ove svibanjske žrtve potvrđuju zločinačku narav novonastale države, komunističke Jugoslavije, koja je nastala u zločinu, održavala se zločinom i propala je u zločinu. U našem istraživanju na temelju arhivske građe možemo zaključiti da je cijela Titova Jugoslavija bila logor, a Slovenija i Hrvatska grobišta - kaže Pero Šola.
Vlatko Ljubičić ističe da je na području Virovitičko-podravske županije oko 70 što masovnih što pojedinačnih grobnica tih žrtava, a samo na području Virovitice njih 11. Obje žrtvoslovne udruge žele da se kosti žrtava ekshumiraju, a prioritete određuje Ministarstvo branitelja.