Preliminarni rezultati istraživanja o nejednakosti plaća, koje je financirao Nezavisni sindikat znanosti i obrazovanja, pokazuju da brutoplaće u Hrvatskoj imaju jasan trend rasta nejednakosti, istaknuto je na predstavljanju rezultata toga istraživanja.

Jedan je od povoda za pokretanje projekta činjenica što nejednakost u Hrvatskoj nije posebno istraživana. Nezavisni sindikat znanosti i obrazovanja ističe i kako su procjene i izračuni o nejednakosti uglavnom bili usputni dio istraživanja o efikasnosti socijalne politike ili poreznog sustava, usporedbi plaća u javnom i privatnom sektoru te istraživanja siromaštva. Kao razlog vide nedostatak podataka, ali navode i ideološke razloge. Smatraju kako se nezainteresiranost za tu temu, bez obzira na sva ograničenja, u vrijeme kada je nejednakost jedna od glavnih globalnih tema, ne može opravdati.

Rezultate su u Zagerbu predstavili znanstvenik i vodeći stručnjak za pitanja nejednakosti u Hrvatskoj Ivo Bićanić, novinar i ekonomski suradnik u sindikalnim projektima Željko Ivanković i makroekonomist Nezavisnog sindikata znanosti Matija Kroflin. Prema Kroflinovim riječima, podaci za brutoplaće vrlo su precizni, ali treba još mnogo raditi da bi se mogli izvlačiti zaključci o generatorima te nejednakosti, dok rezultati za netoplaće nisu toliko jasni i izraženi.

Podaci imaju 164 dohodovna razreda, u koja su svrstani svi zaposleni, pri čemu najniži razred uključuje zaposlenike s 500 kuna bruto, a najviši razred one s 500.000 kuna ili više, u kojem je 28 osoba. Bićanić, koji je također radio na istraživanju, kaže kako je uočen trend rasta nejednakosti plaća, a pitanje je hoće li ona i dalje rasti i koliko. “To je budućnost koju još ne znamo, ali problem je postavljen jer postoji trend rasta”, kazao je Bićanić.

Istraživanjem je utvrđeno da do porasta nejednakosti dolazi 2013. godine, a Bićanić se pita jesu li nejednakosti počele 2013. ili je sve to “palo s neba” 2015., kad je došlo do pozitivnih stopa rasta BDP-a. Također je utvrđeno kako se u tim nejednakostima “gornji rep” odvaja, što znači, objašnjava Bićanić, da bogati sa svojim plaćama “bježe od ostatka svijeta”.

Kad se usporedi donji i gornji razred, pokazuje se da od gospodarskog oporavka profitiraju najbolje plaćeni, rekao je Bićanić, dodavši da 1300 ljudi, koji čine 0,1 posto njihova uzorka od 1,3 milijuna ljudi, ima, zbrojeno, plaće kao 95.000 ljudi s dna, što znači da jedna osoba prima plaću kao 75 osoba. Bićanić napominje da omjer nije takav nakon što brutoplaće postanu neto, ali naglašava da su i brutoplaće važne, jer one reagiraju na ekonomska kretanja. Sindikat je najavio da će u travnju detaljnije predstaviti istraživanje te izići s konkretnijim i preciznijim podacima.

Ivanković je ustvrdio kako broj razreda s najslabije plaćenim osobama s vremenom raste, ali u udjelu ukupnih plaća relativno zaostaje. To znači da najslabije plaćeni u ukupnoj raspodjeli zaostaju, a, s druge strane, najbolje plaćeni u ukupnoj raspodjeli uzimaju više. Ivanković i Kroflin taj su projekt prethodno predstavili i na N1 televiziji, gdje je Ivanković kazao da je u tom pitanju bitno pratiti trendove.

- Prema podacima koje imamo od početka 21. stoljeća, nedjednakost i neto i bruto plaća raste, u razdoblju krize ta je nejednakost stagnirala ili padala, a nakon krize “donji rep” gubi na plaćama, a plaće više od 100.000 kuna rastu - istaknuo je, podsjetivši da, prema ranije objavljenim podacima, a prema kriterijima Svjetske banke, oko 20 posto hrvatskih građana živi u siromaštvu, a još je 20 posto njih u situaciji da lako može pasti u siromaštvo. Prema njegovim riječima, raspon plaća posljedica je i političkih odnosa, ali i politika unutar neke tvrtke u odlučivanju koliko će dobiti menadžement, a koliko radnici. “U toj hijerarhiji sad je bitno koliko na ekonomsku raspodjelu utječe politika”, ističe Ivanković. Kroflin je rekao kako je bitno što su tim istraživanjem prikupljeni podaci koji do sada nisu bili dostupni i omogućit će praćenje kretanja dijela ljudi su u siromaštvu i riziku od siromaštva.