Mezzosopranistica Stefany Findrik, nagrađivana diplomantica solo pjevanja u klasi prof. Terezije Kusanović na splitskoj Umjetničkoj akademiji, glazbeno je obrazovanje započela u Glazbenoj školi Franje Kuhača 2002. u rodnom Osijeku. Stručno se usavršavala kod istaknutih pedagoga u zemlji i inozemstvu, redovito nastupa s orkestrom akademije sveučilista i koncertira u Hrvatskoj, Austriji i Italiji.

Istaknula se i na brojnim natjecanjima: 2011. na natjecanju Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga osvaja III. nagradu, 2014. drugu na međunarodnom natjecanju “Lav Mirski”, a 2015. treću na međurodnom Natjecanju solo pjevača “Nikola Cvejić” u Rumi. U travnju 2016. ulazi u finale međunarodnog natjecanja Marcella Pobbe u Vicenzi, kao najmlađa finalistica.

Koliko je godina - u svoje 23 godine života - Stefany u glazbi, onako ozbiljno?

- Glazba je dio mene oduvijek. Čovjek se s tim rodi i tijekom odrastanja to jednostavno ispliva. Roditelji su me nekako odmalena usmjerili i od predškolske dobi poticali na pjevanje u zboru, a kada je za to došlo vrijeme, odveli i na prijamni u glazbenu školu. S osam sam godina počela svirati klavir. Eh, to je bilo poprilično ozbiljno jer mi to svakodnevno vježbanje nikako nije polazilo za rukom, a roditelji su bili poprilično ustrajni pa je sve to nekako postalo još ozbiljnije. Ipak sam nekako preživjela tu osnovnu školu klavira i s 15 godina upisala pjevanje. I to je bilo to.

Kada ste vi sami “skontali” da će glazba u vašem životu biti više od hobija?

- Kada kao dijete upišete glazbenu školu, to postaje stvarna obveza i više je od hobija. Bar je tako bilo u mom slučaju. Da ću glazbu izabrati kao svoj životni poziv, odlučila sam sa 17 godina, jer mi se na pjevnju više sviđalo nego na nastavi u gimanziji, iako sam pohađala puni program i uvijek bila štreberica.

Zašto Split, a zašto ne Osijek, Zagreb...?

- Split ima dobru pjevačku školu. I ima more i rivu. (SMIJEH) Ma volim ja svoju Slavoniju i možda sam tek kada sam otišla naučila cijeniti naše ljude i naš način života. Uvijek sam pomalo nostalgična, iako mi je drago što sam otišla i na neki se način osamostalila. Izvrsna vokalna pedagoginja, prof. Terezija Kusanović, prvakinja splitskog HNK-a i docentica na akademiji, nesebično mi je prenijela svoja znanja i iskustvo.

Kako izgleda prosječan dan studentice pjevanja? U koliko ustaje, kada liježe, koliko dnevno sati trenira glasnice? Ostaje li vremena za pjevanje pod tušem, s kolegama i kolegicama na tulumima?

- Nakon cijelog dana na akademiji, slušanja svog i tuđeg vježbanja nekako se radujete tišini i miru doma. Kada se aktivno radi i pripremaju projekti (a to je u posljednje vrijeme sve češće), vrijedi pravilo karantene i nema izlazaka, što meni tada i ne pada teško jer mi nakon radnog dana i vježbanja ne ostaje baš mnogo energije za tulumarenje. San je pjevačima jako važan i mnogo toga ovisi o fizičkoj i mentalnoj odmornosti.

Smiju li pjevači uopće tulumariti? Ili je vaš život strogo asketski?

- Kada je pauza od projekta, koncerata, predstava (kamo sreće da nam daju priliku nastupati u HNK-u), poželjno je dobro se odmoriti, odmaknuti se od tehničkih problema i izazova i, kako to moja profesorica kaže - ostavit da kuha. Život pjevača nije asketski, samo postoje određena pravila. Ako je moj organizam u dobroj formi, odmoran i zdrav, to znači da je i moj instrument - glas - spreman za rad. Ako glas ne funkcionira, ne mogu otići u trgovinu i kupiti novi. Pjevači se trebaju odgovorno odnositi prema svom glasu, zdravlju i formi. To možda i jest malo asketski, ali isplati se.

Koliko (mlada) pjevačica poput vas oblikuje glas na akademiji? Onako u postotcima i razlomcima?

- Ajme, samo ne matematika, još pokušavam potisnuti traume iz gimnazije! (SMIJEH) Teško je zapravo reći. Svaka osoba je individua za sebe. Pjevač bi na akademiji trebao osvijestiti kako njegov glas funkcionira, prepoznati i znati ispraviti pogreške kada do njih dođe, automatizirati tehničku stranu pjevanja. Tek kada se počne aktivno baviti pjevanjem, počinje pravo učenje: rad s dirigentima, korepetitorima, učenje novih uloga i pjevanje na sceni... a to je iskustvo koje se mora steći u teatru.

U Osijeku ste rođeni, prve glazbene korake napravili, osvajali i nagrade...

- U Osijeku počinje moje glazbeno i pjevačko obrazovanje. Moram zahvaliti svojoj prvoj profesorici pjevanja Vesni Coufal Jaić, koja je bila veliki motivator u vrijeme “mušičavih godina” i još veća podrška kada sam se odlučila za akademiju. Bila sam i na osječkom međunarodnom pjevačkom natjecanju “Lav Mirski” 2015. i osvojila drugu nagradu. Nagrada ima i uglavnom su međunarodne. Posljednja je iz studenoga, s Pjevačkog natjecanja “Nikola Cvejić” u Rumi, gdje sam, uz II. mjesto, osvojila i nagradu žirija za najbolju interpretaciju. U travnju 2016. položila sam audiciju za pjevačko natjecanje “Marcella Pobbe” u Vicenzi i plasirala se u finale kao najmlađa. Svako je natjecanje veliko i dragocjeno iskustvo. Mlade pjevače treba poticati na natjecanja.

Ima li budućnosti za mladog pjevača u Osijeku? Ili u Hrvatskoj? I što ta budućnost, prema vama, znači? Posao za osam-devet tisuća kuna negdje u ansamblu nekog HNK-a ili...?

- Zaista ne znam što se može dogoditi nakon akademije. Voljela bih zapjevati na daskama osječkog HNK-a, ali i dobiti priliku negdje vani, možda položiti audiciju u nekom opernom studiju ili čak upisati poslijediplomski. Osjećam da će se sve posložiti, trud i rad na kraju se isplatiti i da ću pronaći svoje mjesto pod suncem, u Hrvatskoj ili vani, zaista nije bitno sve dok radim ono što volim. Istina je da u Hrvatskoj nema toliko prilika za mladog pjevača kao vani i da se od nas očekuje potpuna spremnost i iskustvo, a nitko to nije voljan platiti. No treba ostati pozitivan, stvoriti si priliku i ostvariti se kao pjevač, umjetnik i osoba.

Diploma je već 'pred vratima'?

- Trenutačno pripremamo koncert za otvorenje ciklusa Umjetnost bez granica u Galeriji Meštrović u Splitu. Bit će to operni hitovi, a za kraj Offenbachova “Barcarolla” i Delibesov “Flower duet” - ako slučajno netko ne zna, to je onaj jako poznati duet iz reklame za šunku i kapi za nos. (SMIJEH) Pred vratima je i diploma, koja se kod pjevača, uz pismeni dio, sastoji i od cjelovečernjeg koncerta solo pjesme, operne uloge i oratorijskog djela. Izvedbu Pergolesijeve Stabat Mater planiramo u korizmi, uz gudački kvartet. Unatoč tomu što je ovo djelo iznimno tehnički zahtjevno, njegova je izvedba za nas glazbenike velika radost.